Veliki broj muske populacije se bavi ovim fascinantnim sportom. Strpljive i takticki potkovane osobe su pravi primeri pecarosa. Ali ovaj sport se pre svega bazira na iskustvu koje posedujete, od toga sve zavisi.
U lov na ribe se ne krece bez stapa, udice i mamca. Mamac moze biti crv, glista ili nesto vece (ukoliko imate nesto vece, to je bolje po vas) ili jednostavno vas prijatelj, koji ce ici sa vama i praviti vam drustvo, jer bi pecanje moglo da potraje.
Obicno su to Djordje Vajfert-Dzo ili Jovan Cvijic-Cvija. Ali ako ste Evropski covek, nije na odmet da povedete i nekog vaseg inostranog prijatelja sa kojim bi ste mogli i da prosirite svoje horizonte.
Obicno taj vas prijatelj odradi veliki deo posla, a da vi to i ne primetite.
Pocinjete da se pitate:''Zasto sam ga poveo? Konstantno prica i plasi mi ribu! Vec vidim kako odlazim kuci praznih ruku.''
Ali strpljenje je kljuc uspeha. Ukoliko ste nestrpljivi mozete da ostanete bez prijatelja i kuci se vratite bez ulovljenog plena.
Posle nekog vremena riba polako prilazi mamcu i pocinje da grize. Hvatate stap sa obe ruke i izvlacite je na obalu. Ispostavlja se da je drustvo bila odlicna ideja. Rukujete se sa prijateljem, zahvaljujete mu se na njegovom prisustvu i polako se rastajete.
I tako nasmejani i veoma ponosni na sebe vracate se kuci sa ulovljenim plenom a ne praznih ruku kao sto ste u jednom trenutku pomislili.
Drug:''Kako je bilo?''
Pecaros:''Fenomenalno! Upec'o sam ribu, znas kakva je! Odneo je kuci, malo podgrejao i uz belo vino i crnacki tenor uzivao u njoj.''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
navodnici ti ne trebaju +
Bravo, bravo ! +