Malo razmaženo derište.
Situacija: cekaš pored kase već pola sata jer je ispred tebe neka mama sa svojim pekmezom.
-Mama, mogu li da uzmem jednu cokoladicu? Mojim tee!
-Uzmi, dušo.
-A mama, mogu li jedno Kinder jaaaje? (Jurca i skače okolo, gazi te već peti put, mama kulira, a i ti se praviš Toša iako u sebi odavno pizdiš.)
-Uzmi, zlato mamino i nemoj da gaziš dečka (neretko i 'čiku' iako je sasvim vidljivo da još nemaš ni 20).
-A mama, mogu li Smoki?
-Ne, imaš kući, zlato.
(Počinje da plače i krišti dok ga mamica svim silama izvlači iz marketa. Gest obično popraćen kolutanjem očima, ali gotovo uvek je u blizini neka dobra teta kojoj je sve to slatko.)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.