Memorija u glavi u kojoj penzioneri čuvaju svoja politička ubeđenja. Usled različitog sadržaja ove memorije obično dolazi do rasprava (često i o temama od pre trideset godina) i izliva besa među njima sve dok se ne umore i ne postignu konsenzus. Sutradan zaboravljaju da su to raspravili i sve kreće iz početka.
Premda se ova memorija ne može modifikovati argumentovanim razgovorom, postoji mogućnost brisanja ili izmene i to se najčešće dešava usled:
1. Alchajmerove bolesti
2. Klasične staračke izlapelosti
3. Razočarenja u svoje političke favorite, pri čemu se unos menja i potpuno poriče prethodni sadržaj memorije.
penzioner 1: Mi smo najbolje živeli u doba druga Tita...
penzioner 2: Milošević nas je vodio na ispravan put...
penzioner 1: Milošević je bio lopov, sve je pare pokrao i odneo na Kipar...
sutradan...
-||-
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.