
Memorija u glavi u kojoj penzioneri čuvaju svoja politička ubeđenja. Usled različitog sadržaja ove memorije obično dolazi do rasprava (često i o temama od pre trideset godina) i izliva besa među njima sve dok se ne umore i ne postignu konsenzus. Sutradan zaboravljaju da su to raspravili i sve kreće iz početka.
Premda se ova memorija ne može modifikovati argumentovanim razgovorom, postoji mogućnost brisanja ili izmene i to se najčešće dešava usled:
1. Alchajmerove bolesti
2. Klasične staračke izlapelosti
3. Razočarenja u svoje političke favorite, pri čemu se unos menja i potpuno poriče prethodni sadržaj memorije.
penzioner 1: Mi smo najbolje živeli u doba druga Tita...
penzioner 2: Milošević nas je vodio na ispravan put...
penzioner 1: Milošević je bio lopov, sve je pare pokrao i odneo na Kipar...
sutradan...
-||-
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.