
Izraz koji opisuje nečije siromaštvo.
Jer, jelte, onaj ko pere kese iz prodavnice i suši ih na štriku, sigurno jede hleb 5 dana star i kiseli pasulj. Takve osobe najčešće boluju i od penzionerskog sindroma.
Uglavnom se ova svojevrsna reciklaža odvija uz rečenicu - greota da se baci.
- Baba, molim te, baci ovu kesu u smeće.
- Ma, daj to 'vamo! Kakvo bacanje?!
- Jebote, obična kesa...baci to.
- Saću da je operem i stavim na štrik da se suši.
- Ali...imaš u kući 528 kesa...
- Greota da se baci. Nikad se ne zna kad će ustrebati.
-----
:sabotiranje drugara:
- E, dođi da te pitam nešto!
- Reci.
- Onaj tvoj drug...kakav je ovako? Mislim, je li normalan?
- Paaa, da ti pravo kažem, i nije. Njegovi su malo siromašni...
- Baš je sladak...
- ...pere jednu kesu iz prodavnice, pa u nju stavlja raskupusane knjige. Koristi i dedine čizme kao jastuk. Zube ne pere, jer nema čime.
- Jao, jadničak.
- Nego, ja sam inače slobodan...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.