
U svetu, mesto posebnog opreza što se vožnje tiče. U Srbiji crne tačke pešačkih sudbina koje se vešto izbegavaju u svakoj prilici kada saobraćajaca nema na vidiku. Njihovo korišćenje obrnuto je proporcionalno prometnosti ulice (što više automobila i što brže voze ovaj vid prelaza se manje praktikuje, da ne kažem izbegava). U pojedinim delovima grada ovaj vid prelaska ulice smatra se i vrstom adrenalinskog sporta budući da pojedini vozači ubrzaju kada vide da na pešačkom prelazu ima nekoga.
-Eno je brate ona radnja! Aj, da pređemo.
-Ma de ćeš tu, eno ga pešački tamo.
-Ma nemoj da kenjaš ajmo preko autoputa mrzi me tamo da idem, vidi de je jbt. A i ovako je zabavnije...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.