
U osnovnoj školi(i sad ali ređe) uvek je bilo nekih glupih pesmica koje je smišljao najveći galamdžija u odeljenju. On je uvek imao pesme za svaku situaciju: kad se igra fudbal, kad neko dobije jedinicu, kad neko počne da plače, kad nastavnica kaže da neće da dođe sledeći čas, itd.
Ali nekad te pesmice umeju baš da zabave. Najgore je kad recitator krene sa svojim pesmicama kad, na primer, igrate fudbal pa gubite, kad je zima pa se okliznete i on krene sa nekom pesmicom i svi počnu da se smeju. Naravno takvi likovi najviše dobijaju po njušci.
Nastavnik fizičkog: Ajde deco, dajte loptu sad će da zvoni!
Bole: Evo nastavniče samo još jedan napad.
Zvono: ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR
Bole: Too! 3:1 Pobeda je naša pukli ste ko čaša, pobeda je naša pukli ste ko flaša!!!
I onda kreću svi iz pobedničkog tima.
POBEDA JE NAŠA PUKLI STE KO ČAŠA, POBEDA JE NAŠA PUKLI STE KO FLAŠA!!!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Naša pobeda, izgubila goveda-pevasmo u trenucima tim u moje selo