Dva pesnika, dva boema, dve istinske veličine Srpske poetike, Branko Radičević i Đura Jakšić, u magnovenju alkoholnih isparenja, raspravljaju ko je od njih dvojice bolji pesnik. Posle razmene mišljenja, uglavnom usmerene na negaciju onog drugog, dogovore se: Na salveti, u dve minute da napišu što bolje stihove koji bi u osnovnim crtama opisali njihove pesničke kvalitete.
I tako su rođeni "legendarni" stihovi, koji uglavnom slove kao anegdota:
-Branko - Sjajni mesec svoje zrake stere, Đura Jakšić u potoku sere.
Nakon par trenutaka:
- Đura - Oj pesniče s dugom kosom, obriši mi dupe nosom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
hahaha.
Tin Ujević bi rek'o: -Izaš'o sam iz WC-a, razočaran grdno, mislio sam da serem, a samo sam prdn'o. ++