
Nekada se pogrešno smatralo da je za pisanje poezije potreban talenat.Na svu sreću,savremeno doba izbacilo je nadarenost iz jednačine i danas imamo više ljudi koji poeziju pišu nego ljudi koji poeziju čitaju.Poezija je postupak kojim se na nerazumljiv i iritantan način svetu saopštava nešto nebitno.Ipak,nekome može da se desi da sve to uradi na odličan,to jest da mu "uspe" pesma.Odmah na početku moraš da se odlučiš da li pišeš poeziju za čitanke ili da bi se ogrebao za snošaj kod bledunjave tabletičarke sa ofarbanim makaronama oko vrata.Retko kad se desi da postigneš oba.To je zato što u čitanke idu pesme o domovini,godišnjim dobima,prirodi,ljubavi ali bez guženja,dok se u ove za luzersku kopulaciju uglavnom o čežnji za luzerskom kopulacijom.Danas se tuberkuloza uspešno leči,pa moraš umreti mlad od nečeg drugog.Ubij se.Najbolje odmah.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Jebi ga, stvarno si me razočarao te ti moram dati minus. Ti, izgleda poeziju nikada nisi ni čitao, niti si je voleo. Da li si ikada čitao poeziju Branka Miljkovića? Pozabavi se time.
Pa je li poenta definicije da smori,ili da nasmije? Mene je ova nasmijala,+