
Jedna od najvećih paradoksalnih pojava na svetu (pored ekskurzije, na primer) jer obično očekuješ da će ti se desiti nešto lepo i jedinstveno, planiraš, zamišljaš "kule i gradove", a od toga najčešće ne bude ništa (u smislu da se sjebeš i zabedačiš, i završiš na železničkoj stanici negde pred jutro, utapajući svoju tugu u pivu ili nečemu jačem). Ne važi za svakoga, ali se svakome desilo makar dvadesetak puta... A ako nije, vi znate za šta živite, majke mi...
02.10.2009, 03.10.2009, 09.10.2009, 10.10.1009, 16.10.2009, 17.10.2009, 23.10.2009, 24.10.2009...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
a ti pocni polako da rusis te "kule i gradove", dok ne dodjes do "gradnje" kada se neces izbedaciti :)
Горе главу дјечаче.