
Pejorativ imenice picin... koristi se kako bi se oslikala osobina pojedinca i napravila veza između njegovoh fizičkog izgleda i psihičkog stanja (odn. bolesti). Picinčina je obično uvek upicanjen, sedi u picinskim kafićima, muva jeftine drndarice, koristi samo picinske brendove i iako nema zajedno sa svim ostalim picinima ukupno 7 razreda osnovne škole uvek se nađe pametan da diskutuje o aktuelnim (nekad za njega i nedodirljivim i dalekim) temama... Često postaje nezamenjivi deo vulgarne sintagme i kao takav iako nema ama baš nikakve veze sa nama stvara prvi utisak ko' reklame na pola filma...
-Brate vidi bre onog picina...
-Kog?
-Kurca mog... Onog bre što sedi u Havani, ima 3 iphona na stolu... Malopre je izašao iz onog crnog BMWa...
-I šta s'njim?
-Ma ništa brate... picinčina jebo mu ja mater...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.