
Pijac je mesto, ali pijac je isto tako i stanje i događanje, takoreći sredina urbane sredine. Potomak trga i tržnice, pijac je nasledio njihovo glavno bogatstvo: da se tu događa život. Tamo se razmenjuju životni sokovi kako flore tako faune, tamo teku kojekakve tečnosti, tamo možeš da vidiš da li je stvarno došlo proleće i kako to zapravo ide s letom ako živiš u betonskom sarkofagu s mikrotalasnom opcijom. Urbanitima se ipak preporučuje oprez, jer kada ti pamet pomute mirisi peršuna i mirođije, kada u glavu udare sočne paprike i podatne tikvice, šišti ti baš i za Černobil i za Monsanto, samo hoćeš da ih sve redom zagrizeš da puca kao mider milfuše što valja sir i kajmak, dok opijen sladostrašću čistog uživanja u postojanju pobedonosno režiš na okolne prodavačice koje su te okružile s najlon-kesama u levoj i sugestivno velikim krastavcima u desnoj.
Tog sam jutra ustao
i odmah sam ga spazio.
(Pun frižider.)
Jedem ti lebac.
Teo sam da idem na pijac
a nisam imo zašto.
©the downers
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odlicno pisanije. Vratili smo se evolutivno 1500 godina u nazad sto se tematike tice, oko pijaca bujaju kladionice, menjacnice, pekare, cevapdzinice, vaistinu centar socijalnog zivota Srbalja.
Hvala. Psi laju, minus pada, ali PIJAC mora opstati!