
Nikako nemojte pitati da li su proizvodi domaći. To se podrazumeva! Mesto gde prskano voće i povrce dobijaju odlike domaćeg. Za sir u kom je veći procenat sirišta i ostalih dodataka nego mleka kažu da je domaći i od juče. Njega su pravili za sebe, ali je preteklo pa ne znaju šta će s njega, i s toga ga prodaju. Ukoliko tezgara pitate da li je domaće, primetićete kako skreće sa teme razgovora. Na kraju se dotični prodavac obično krsti i kune decom i svojim očima. Ipak, kad nemamo bolje i ovo je dobro.
Ova definicija namenjena je isključivo za zabavu. Ukoliko se bilo ko našao uvređen ovom definicijom, izvinjavam se.
Vi: Jesu li ove jabuke domaće?
Tezgar: Evo imaš i kruške i kupus i paprike i sve!
Vi: A jel domaće?
Tezgar: Radeeenkaaaaa, jel imaš sitno stooo dinara??? Ne'am za vratiti kusur?
Vi: Aman, čoveče jel ovo domaće?
Tezgar: Joooj ne ču' te... Jes' Boga mi! DECE mi... Eto sutra ih ne video ako lažem!
Vi: Ma u redu, samo pitam. Daj kilo ovih crvenih al' proberi najlepše.
Tezgar: (meri na kantaru, koji vuče u njegovu korist) Može kilo i dvesta?
Vi: Moze jašta... Koliko? (vadeci novčanik i davajući sto dinara)
Tezgar: Osamdespet, ne'am ti vratiti, može sledeći put?
Vi: Ma ajd, sta ćeš vraćati. Pozdravi DECU!
Tezgar: Ne'am ja DECE! Aj pa dođi opet!
Vi: (odlazite, znajući da više nikad nećete tu kupiti... Deca su objasnila.)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.