...Titova riječ.
U vrijeme socijalizma, verbalni ekvivalent atomskoj bombi bačenoj na Hirošimu ili Nagasaki. Upotrijebljena u razgovoru dovodi do prestanka svake rasprave i sagovornik je primoran na bezuslovnu kapitulaciju.
- Ja došao da prosim ovu Vašu đevojku.
- A radiš li što, momak, imaš li kakvu platu? Od čega mislite živjeti? Zemlju neku, vinograd?
- Ja pomalo idem u tu kladionicu, dobijam pomalo. I roditelji su mi živi još pa sam mislio da se kod njih skućimo.
- I ti misliš da ću ja za takvu barabu dati svoju ćerku jedinicu?
- A što ako je trudna?
- Nemoj se ti sjekirat, to dijete je naša briga. Idi odakle si došao.
- Pik crveno...
- Vodi je.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
dođi i uzmi meeeeeeeeeeeeeeeee!
+
mislim da je danas i ovo dovoljno :)
Mislim da je prosek godina na Vuki presudan za ovako čudan skor.
+++
aaaa, opet generacijski jaz. pričam ja to ali me niko ne sluša :)