
Savršen pokazatelj gledanosti. Bilo je prvo gomila estradnih njuški kako pevaju u holu zgrade televizije. Samardžić nosio onu šubara al onu u fensi fazonu i maše glavom ko partizanski konj, Ceca Slavković po običaju izvrišti svoju deonicu, Tržanka šalje ljubce i te fore.
Kasnije je došao onaj spot sa Željkom Šašićem kako trese onu prskalicu ko junoša kliću matore graoranke, Era Ojdanić pedoberiše u pozadini, Bekvalka se kezi... Tu ih je bilo još manje.
Onda je bilo još par tih smarajućih pesmica nekoliko godina unapred (ili nije, ne sećam se) sa sve manje glava u spotu pa tako redom sve do ove godine tj. prošle (2011) kada je na kraju ceo spot novogodišnje splačine se orijentisao na čestitanje praznika od strane nekoliko voditelja dotične televizije.
Tačno kada ga pogledaš, umesto ko ranije da jedva čekaš da prođe i da počne neka serija, sada se iščuđavaš kako toliko kratko traje. Prosto ti nedostaje ta old skul gluma sreće i veselja. Možda je i bilo nekada idijota kojima je to ulepšavalo dan, ko zna... Jedino što ti se mota sad po glavi dok odledaš tih mizernih 10 sekundi spota je mitrovićeva faca sa natpisom ispod "Forever Alone".
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.