U modernom slengu izraz se koristi za poprilično veliku skupinu ljudi, koji uživajući u plodovima ječma, dobijaju šaljivu etiku - pivopije.
1) Svakodnevni konzumeri ovog božanskog pića. Jedini preživjeli primjerci izumirajuće, nekada slavne radničke klase, zidari. Piju isključivo na poslu, u ofucanim farmericama bez kajiša, spuštene do pola dupeta, iz staklene, polu-litarske boce koja je po njima i dobila ime - zidarica. Jedino što spaja ove ljude je "ljubav" prema mukom izabranom poslu, kao i ljubav prema pivu.
2) Bajkeri i kamijondžije. Proćelavi, braditi, krupni likovi, sa obaveznom debelom minđušom, i skupom kožnom jaknom. Na lijevoj butini imaju istetovirano "Ko se brije", dok na desnoj "Četnik nije". Konzumiraju hladno točeno pivo po barovima i kafančinama, koji se nalaze onako tik pored puta. Zadnje rupe, po kojima se obavezno sluša Toma Zdravković ili pak Lepa Brena.
3) Kancelarijski pacovi. Tek oženjeni, mladi ljudi, zaposleni za računarom u kancelariji. Niko im ne zna ime posla, jer je toliko besmislen, da svaki pokušaj objašnjavanja istog je već u startu osuđen na propast. Često su viđeni u poslijepodnevnim časovima, u odijelu pored kase, u rukama držeći malo nealkoholno pivo. Žene su im zabranile alkoholno, te svoju ljubav prema krigli održavaju pijuću ovu sijenku "soka" od ječma. Na fakultetu su bili čuvene pivopije, koji bi svaku žurku lagano započinjali eksirajući dvo-litru.
