
Nedefinisani zvuk deteta mladog bračnog para, koje uglavnom još nema 12 meseci, koji nije suviše glasan, kao onaj kada ti je jasno da je tresnulo o nešto pa zbog toga vrišti, a nije baš ni onih frekfencija kada tačno znaš da je gladno ili se usralo. Više se može nazvati kenjkanjem.
Izaziva teoretisanja na temu porekla zvuka.
-Šššš! Utišaj tv, jel čuješ? Ovi iznad se jebu!
-Ma kakvi.
-Sto posto, slušaj, samo lagano.
-Ma jok, malopre sam vid’o komšiju, ode na pos’o, to ovom detetu opet nešto fali, pa kenjka.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.