
Česta igra na sahranama. Naime, dok sveštenik služi opelo, vi držite sveću koja bi trebalo da gori do kraja opela, međutim baksuzni vetar obožava da baš tada duva i gasi sveće. U tom trenutku počinje igra gde je cilj održati vatru zaklanjanjem plamena sveće rukom. Ako vetar ugasi plamen nemojte paničiti, jer srećom ovde imate više života, pa tako igru možete nastaviti ako vam drugi igrač pomogne tako što će dozvoliti da upalite sveću pomoću plamena njegove. Iskusni igrači imaju cheat pa tako u džepu nose upaljač uvek kada krenu na sahranu.
- Ajde ženo, zakasnićemo na sa'ranu!
- Evo samo upaljač da nađem!
- Šta će ti sad upaljač, nećeš valjda pušiti na opelu?
- Ma ne bre, nego zbog sveće.
- Ja odoh ne mogu da te čekam, ti dođi sama!
- Dobro, dobro, al ako ti se ugasi sveća, nemoj mene da moliš da ti je upalim!
- Upaliću ja tebi sveću, majke ti ga bezobrazne!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odličan primer! +