
Kad nešto nudiš nekom u tom trenutku, znaš da nemaš ali veruješ da ceš nabaviti.
Otac: Želim
da se oženiš devojkom koju ti ja
izaberem.
Sin: Neću!!!
Otac: Ta devojka je ćerka Bila
Gejtsa.
Sin: E onda može.
Otac odlazi kod Bila Gejtsa.
Otac: Želim da se vasa ćerka uda
za mog sina.
Bil Gejts: Ne dolazi u obzir!!!
Otac: Moj sin je zamenik direktora
svetske banke.
Bil Gejts: E onda može.
Otac odlazi kod direktora svetske
banke.
Otac: Zelim da mog sina zaposlite
kao vaseg zamenika.
Direktor: Nema šanse!!!
Otac: On je zet Bila Gejtsa, oženjen
je njegovom ćerkom.
Direktor: E onda može.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.