
To je kad se gura i vuče i svoje i tuđe.
I tako, tegleći kao mazga, ne vidiš da nije sav teret tvoj i da nije svaka rupa za upadanje.
Još manje vidiš da ti neko ubacuje klipove. Da čudo bude još veće, klipovima rukuju samo najbliži ili oni koje si proglasio bezazlenima.
I tako, platiš cenu za svaki znak pored puta koji nisi ni pogledao.
Kontaš tek kad znakovi postanu bilbordi.
Platiš cenu i pokreneš se iako si bio ušančen na mrtvoj tački.
Polako napreduješ.
Kasnije prebaciš na tempomat.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Što prije to bolje.
A, jbg... Već skoro 4 godine imam auto sa tempomatom i još nisam ni probao da skapiram kako radi... Isto i za mene važi... +