
Zapravo, nikakva pravila nisu u pitanju. Radi se o običajima, navikama, a često i predrasudama.
- 'Oću da imam kumu na svadbi?
- Molim!!! Kumu?!! Kakavu crnu kumu? Po pravilu, pored mog kuma, drugi svjedok je stari svat, dakle moj stric ili ujak.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Tata, imam jednu malu, slatka k'o med! Mislim da ću da je je ženim!
- Dovedi ti 'vamo da i tata proba, ako me razumeš.
- Idiote perverzni!
- Po pravilu, nekada je otac prvo probavao mladu.
- Mrš!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Daj 'vamo nož. Ja ću da koljem!
- Polako žgadijo!
- Šta polako ćosava kljusino? Deder nož, da ga ja oštracom....
:viiiiiiiiiiviiiiiiiiiii...viiiiiiiiii..iiiiiiiii....viiiiiiiiiiii....rokrokrrkrrokr...viiiiiviviiviv:
- Dijete drago, po pravilu, prvo ga ošineš jednom gluvarom u čelo, ušicama da ga ošamutiš, pa onda s nožem. Daj taj nož i izmakn' se da te krme ne ujede.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
axaxaxaxa...Dijete drago+
Чудно ми ово мало. Мислио сам да ће да буде нешто као "по правилу откаже у пресудном тренутку" или сл. + ипак
sad glupo zvuči da rečem + po pravilu...
+
Iljadu sam puta ovo čuo...a prvi primjer sam i doživio, kao i treći. Drugi nisam fala alahu.
Sve po redu.