
Fraza koja se u Srbiji često izgovara, sa neobičnim osećanjem samozadovoljstva i ponosa, a služi da opiše nešto što je odrađeno na vrhunskom nivou. A šta ona, u stvari, govori o nama kao narodu? Pa govori da sami o sebi imamo mišljenje po kome smo narod druge kategorije, iliti prostije rečeno, bagra. Jer nešto što je za taj "svet" "standardno", to jest uobičajeno ili normalno, za nas je, po našem očiglednom priznanju, vrhunsko dostignuće i predmet ponosa i divljenja.
Recimo, hvaliti se mostom koji je urađen po svetskim standardima, jednako je besmisleno i glupo kao kada bi se neko hvalio što se odvezao kolima na posao, a da ih nije slupao, ili da je pojeo ručak, a da nije isflekao pantalone.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Da, ali lepo tu zvuči puĆanstvu kada tako kažu
+++
Za mene jeste uspeh da odem negde, a ne slupam kola. :D