
Izraz kojim započinjemo obaranje izvjesne teorije našeg sagovornika.
Prati ga ilustracija neprimjenjivosti iste na krajnje jednostavnom primjeru.
A: Znači, svi zaluđenici za tim japanskim govnima su psihopate i gori su sto puta od onih likova što polude na fakultetu. Eno, pazi Banja. On ako ne ubije nekoga u sljedećih 5 godina, pljuni me.
B: Brate, po toj logici ti ćeš zajebati i one Amere što pobiju pola kasarne kad se vrnu iz Avganistana. Mislim ono, imaš fazon sedamdes' tri giga materijala u "Asa Akira" folderu a to sudeći po ovome neće izaći na dobro.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odlican izraz i dobro definisano
Hvala ti brate, Boktipomogao!
hahahaha, autobiografska defka ;D
Znao sam ko je cim prica o japanskim ludorijama
Top