
Svako dete, nekim svojim instinktom, posle dužeg kretanja na sve četiri, poželi da stane na noge i pogleda svet iz drugačije perspektive. I put od hiljadu kilometara počinje malim korakom, i taj proces uopšte nije lagan. Padanje je neminovno, i zato su tu majke da, svakim padom, iznova ponavljaju gore pomenutu frazu i tako nasmeju dete davajući mu vetar u leđa i podstrek za novim pokušajem.
- Opet si pijan, životinjo.
- Kevo, pusti me da...
- Op! Pobeže ti zeka! Koliko si puta pokušao da ga uhvatiš na putu do kuće? Da si svakog vikenda uhvatio po jednog, sad bi imali farmu istih.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.