
Svako dete, nekim svojim instinktom, posle dužeg kretanja na sve četiri, poželi da stane na noge i pogleda svet iz drugačije perspektive. I put od hiljadu kilometara počinje malim korakom, i taj proces uopšte nije lagan. Padanje je neminovno, i zato su tu majke da, svakim padom, iznova ponavljaju gore pomenutu frazu i tako nasmeju dete davajući mu vetar u leđa i podstrek za novim pokušajem.
- Opet si pijan, životinjo.
- Kevo, pusti me da...
- Op! Pobeže ti zeka! Koliko si puta pokušao da ga uhvatiš na putu do kuće? Da si svakog vikenda uhvatio po jednog, sad bi imali farmu istih.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.