U američkim filmovima, po pravilu, dobar lik ne može da pogine tako da bude unakažen. Ne, on umire od pogotka strele u leđa, mača zlotvora koga nije video, zalutalog metka...I gotovo nikad ne umre odmah, nego stigne da se ispriča sa prijateljima i rodbinom koji ga ubeđuju da će izdržati do bolnice, ali on im kaže da mu pozdrave kućnog ljubimca tasmanijskog đavola, koga je spasao dok je bio malac, i da mu čuvaju ribu od zlikovaca...I mirno izdiše dok ceo film plače...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.