
U američkim filmovima, po pravilu, dobar lik ne može da pogine tako da bude unakažen. Ne, on umire od pogotka strele u leđa, mača zlotvora koga nije video, zalutalog metka...I gotovo nikad ne umre odmah, nego stigne da se ispriča sa prijateljima i rodbinom koji ga ubeđuju da će izdržati do bolnice, ali on im kaže da mu pozdrave kućnog ljubimca tasmanijskog đavola, koga je spasao dok je bio malac, i da mu čuvaju ribu od zlikovaca...I mirno izdiše dok ceo film plače...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.