
Politika je kao porno film.
Neviđeno je interesantna samo onima koji sve to posmatraju,
sa bezbedne distance.
Kao i u porno filmu,politički akteri su svesni svoje estradne i
edukativne uloge,zato posao obavljaju precizno i rutinski a
emocije su strogo kontrolisane i izveštačene.
Delatnost kojom se bave, i porno glumci i politički akteri, ne
smatraju naročito interesantnom,
motiv im je popularnost,novac i sitnija zadovoljstva.
I kod politike i kod porno filmova radnju možemo da pratimo tek
od polovine, odnosno njeno finale, završnicu.
Onaj najteži,najduži i najbitnije deo strategijskog ubeđivanja
i taktičkih pregovora nikad ne vidimo,stoga neznamo kako je do
takvog raspleta došlo i po koju cenu.
Takođe smo,u oba slučaja, uskraćeni za uvid u posledice,šta je
posle bilo?,
radnja se desila i to je to...
Svesni činjenice da njihov posao može da radi većina prosečnih
ljudi, da će se već koliko sutra pojaviti neko kvalitetniji od
njih,i porno glumci i političari svoji delatnost shvataju kao
privremenu,kao način da se stekne popularnost i/ili kontakti i
kao odskočnu dasku za svoj privatni posao.
Ni za politiku, ni za porno film nije neophodno neko naročito
obrazovanje.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
one prve dve su mi bolje...
necu jos da glasam dok ne ostane jedna