
Broj 1 prepreka prosječnog radnog čovjeka da ostvari željene stvari u životu.
A: Brate, sad mi rekli u kafiću da ostavim kecelju i pokupim stvari, dobiću platu za ovaj mjesec i da ne dolazim više.
B: Au, što sad, baš ti je fino tamo bilo?
A: A vele neki gosti se žalili, ka' pljujem im u dojč i vodu, ma sve je to politički, znam tačno, govna lažljiva...
Dnevni list čiji su najveći broj stranica devedesetih godina činile listare ubijenih mafijoza.
Obicnog covjeka ne zanima politika. Ni politiku ne zanima obican covjek.
Delatnost osmišljena tako da bude toliko komplikovana, da je niko i ne razume, a oslanja se na činjenicu da niko to u stvari ne sme da prizna.
Nešto u šta mi pametni ne ulazimo. Nešto u šta mi koji nismo narkomani ne ulazimo. Nešto u šta mi koji se nismo družili sa zmajevima i dinosaurusima ne ulazimo. Nešto veoma komplikovano.
Toma, Čeda, Krkobabić, i ostale sekundarne sirovine su ušle iz razloga gore navedenog
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.