
Svi smo ih imali u skolama,i,pored tetkica,spadaju u najbitnije faktore skolovanja i skolstva uopste. Obavezno u dzepovima imaju po par srafcigera,komad zice,eksere,srafcice i sve sto bi moglo da zatreba kako bi se premostio trenutni kvar. Oni nas pokrivaju kad se potucemo,stekaju nam alkohol,od njih se zicka "Drina" i u njihovom sisetu uvek ima rakije. Samo retki srecnici mogu da udju u njihove odaje koje su smestene u podrumu ili potkrovlju skole.Na odlasku u penziju,za njima ostane par "genijalnih patenata",par ljubavnih avantura sa tetkicama ili cak po kojom profesorkom ili sekretaricom.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Mi smo u osnovnoj imali jednog tipa koji se na poslu nije treznio ( a verujem da nije ni kod kuće bio u išta boljem stanju)
mi smo imali Nemanju,(Bes)pomocnog radnika :)