
To je ono što piše na ambalaži špageta, pirinča, tunjevine ili nekog drugog 'spremno-za-13,5-minuta" jela. Zapravo, istina je da u tom pakovanju ima jedva dovoljno da se sam najedeš kao čovek. Jasno je da je zemlja porekla proizvoda neka emancipovana europenska zemlja u kojoj ljudi pojedu taman toliko da se zasite, ali zaboga, zar nikad nisu čuli za pojam "ispitivanje tržišta"?!
Kad završiš sa ovako nekim pakovanjem i navino poveruješ u praktičnu upotrebljivost informacije o količini namirnica, nađeš se u situaciji da kada sve to bude prokuvano, spremno za serviranje, sa tugom pogledaš u sadržaj šerpe/tiganja, shvatiš da na scenu stupa sindrom "mala bara puna krokodila", i kao svaka normalna hedonistički rastrojena osoba otperjaš svog gosta na večeri, pustiš omiljenu seriju i prioneš na has.
Jebi ga brate, malo je ovo za nas dvoje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Извуче те последња реченица, некако даје неопходну кулоћу дефиницији. :)