
To je ono što piše na ambalaži špageta, pirinča, tunjevine ili nekog drugog 'spremno-za-13,5-minuta" jela. Zapravo, istina je da u tom pakovanju ima jedva dovoljno da se sam najedeš kao čovek. Jasno je da je zemlja porekla proizvoda neka emancipovana europenska zemlja u kojoj ljudi pojedu taman toliko da se zasite, ali zaboga, zar nikad nisu čuli za pojam "ispitivanje tržišta"?!
Kad završiš sa ovako nekim pakovanjem i navino poveruješ u praktičnu upotrebljivost informacije o količini namirnica, nađeš se u situaciji da kada sve to bude prokuvano, spremno za serviranje, sa tugom pogledaš u sadržaj šerpe/tiganja, shvatiš da na scenu stupa sindrom "mala bara puna krokodila", i kao svaka normalna hedonistički rastrojena osoba otperjaš svog gosta na večeri, pustiš omiljenu seriju i prioneš na has.
Jebi ga brate, malo je ovo za nas dvoje.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Извуче те последња реченица, некако даје неопходну кулоћу дефиницији. :)