
To je ono što piše na ambalaži špageta, pirinča, tunjevine ili nekog drugog 'spremno-za-13,5-minuta" jela. Zapravo, istina je da u tom pakovanju ima jedva dovoljno da se sam najedeš kao čovek. Jasno je da je zemlja porekla proizvoda neka emancipovana europenska zemlja u kojoj ljudi pojedu taman toliko da se zasite, ali zaboga, zar nikad nisu čuli za pojam "ispitivanje tržišta"?!
Kad završiš sa ovako nekim pakovanjem i navino poveruješ u praktičnu upotrebljivost informacije o količini namirnica, nađeš se u situaciji da kada sve to bude prokuvano, spremno za serviranje, sa tugom pogledaš u sadržaj šerpe/tiganja, shvatiš da na scenu stupa sindrom "mala bara puna krokodila", i kao svaka normalna hedonistički rastrojena osoba otperjaš svog gosta na večeri, pustiš omiljenu seriju i prioneš na has.
Jebi ga brate, malo je ovo za nas dvoje.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Извуче те последња реченица, некако даје неопходну кулоћу дефиницији. :)