
Kraj. Muzika je odsvirala fajrontaru, svetla su se digla i muče pijane oči, koje uočavaju fleke od alkohola po zidovima, srču, prenaglašenu, nakaradnu i razmazanu šminku, razmatraš da li vredi nečemu prilaziti. Obezbedjenje opominje da je kraj, moraju momci da srede lokal i urade popis, predaju pare..Šta ćeš - cimaš ostatak pića, plaćaš i odlaziš kući, ili u drugu kafanu, žaleći pomalo osoblje koje mora sada da se jebava. Naizgled naivnom i neupućenom oku posmatrača - gosta sa druge strane šanka.
Sada počinje nova priča, priča posle fajronta - i znaš da se kraj ove noći ne nazire..I raduješ se tome. Kada izadje poslednji gost, i ostane nekoliko odabranih gošći koje ne nameravaju da mrdaju bilo gde, počinje prava stvar. Pazar je zadovoljio, konobarice i šankeri su dali sve od sebe, gazda, menadžer, organizatori, go go igračice, hostesa..Znaju šta sledi.
U početku smo se stideli jedni drugih, tražili skrivena mesta u hodniku, mračnim separeima, šanku, magacinu..Ali vremenom smo se navikli na zajedničko uživanje. Popis i obaveze ostaju za neki drugi dan, a brojeve i cifre potiskuje ploča DJ-a, koju vi ne slušate u slobodnoj prodaji, i počinje uvod u sve ono što zamišlja solista šmirglajući na wc šolji pre leganja u toplu nedeljnu postelju. Prigušena svetla, devojke cepaju majice, alkohol se toči u nekim drugim, neodmerenim količinama. Mesec pliva nag, a ceo klub postaje intimna pozornica čiji prizori ostaju zabeleženi urezani jedino u osmeh koji ostaje do sledećeg petka.
Odušak umornim konobarima, nervoznim igračicama, šankerima i srećnicima koji su se tu zadesili, sada i možda nikad više..Naša mala tajna. Poseban trenutak, fajront - stanje koje se zaboravlja u društvu zrakom prvog sunca. Čaše smeju da se lome, šank se pali, i uskoro su svi uglavnom goli, sreću se pogledi i ruke, tela, poljupci..Na ploči šanka, uz frižider sa cugom, kod prozora sa pogledom preko reke, na grad, magacin, separe..Sve je puno slasti i uživanja. I tako, jedan trenutak. Jedan prolazni trenutak koji ostaje gde treba, traje koliko želi i odlazi dalje, ostavljajući za sobom zoru, osmehe na licima i rasutu garderobu. Oborene flaše, razbacane pare, ruke se otpliću, poslednji, neiskreni poljubac pred povratak u rutinu, kolegijalnost i profesionalnu učtivost.
A onda, fajront.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
http://www.youtube.com/watch?v=vVt6vhRAu3k
Plus je nedovoljan za ovo, mora Patrik.