
Vrlo nezgodna mudrost starijih ljudi. Znači otprilike nešto ovako: Dok mi je otac bio živ slušao sam oca jer mi je on bio staratelj i brinuo se o meni. Od kada sam sahranio oca, nemam nikoga ko me čuva i vodi računa o meni. Sam se brinem o sebi i sam odgovaram za svoje postupke. Staratelja više nemam, a za ove dušebrižnike koji bi da me savetuju kako treba da živim i šta da radim, baš me briga i slobodno mogu da kažem da ih nabijem na kurac.
- Što ulažeš u tu staru kuću u selu? Ko je video vajde od sela?
- Šta će ti stan u gradu? To su samo zidovi. Čuješ komšiju kad sere.
- Što malo ne sačuvaš pare za crne dane? Sve trošiš na kafanu i žene?
- Što ne uložiš malo u neki biznis? Da od dinara napraviš dva ili tri?
------------------------------------------------------------------------------------
- Posle oca jebem staratelja. Moj život živim kako ja hoću.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
E, istina. Svako ima svoju ideju šta bi trebalo da radiš...