
Vrlo nezgodna mudrost starijih ljudi. Znači otprilike nešto ovako: Dok mi je otac bio živ slušao sam oca jer mi je on bio staratelj i brinuo se o meni. Od kada sam sahranio oca, nemam nikoga ko me čuva i vodi računa o meni. Sam se brinem o sebi i sam odgovaram za svoje postupke. Staratelja više nemam, a za ove dušebrižnike koji bi da me savetuju kako treba da živim i šta da radim, baš me briga i slobodno mogu da kažem da ih nabijem na kurac.
- Što ulažeš u tu staru kuću u selu? Ko je video vajde od sela?
- Šta će ti stan u gradu? To su samo zidovi. Čuješ komšiju kad sere.
- Što malo ne sačuvaš pare za crne dane? Sve trošiš na kafanu i žene?
- Što ne uložiš malo u neki biznis? Da od dinara napraviš dva ili tri?
------------------------------------------------------------------------------------
- Posle oca jebem staratelja. Moj život živim kako ja hoću.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
E, istina. Svako ima svoju ideju šta bi trebalo da radiš...