
Epitet, ako ne i titula, koja govori o svojevrsnoj nepogrešivosti onoga koji se istom kiti. Pomisli čovek, kada ga sluša, da pripada nekom viteškom redu koji je bio poslednji bastion nekog boljeg, lepšeg vremena u kome su kuće bile od čokolade, a prozori od marmelade. Posle njih je sve prah i pepeo, sodoma i gomora. Težak seronja.
- Znaš li ti da sam ja bio poslednja generacija pionira? Ne znaš, ne znaš... E, tada se znao neki red, mi smo bili sve ono što ovi posle nas nisu!
- Matori, ne seri!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+
Haha, ja sam poslednja generacija pionira XD
Znaš li ti da je poslednja generacija pionira™ omogućila petooktobarske promene™, jer smo tada postali punoletni i dobili pravo glasa? Ej!
Mi smo ti pristojni ljudi™.
Mi smo ta građanska Srbija™.
Матори одлепио к'о сличица +