Prijava
  1.    

    Pospanksioznost

    Jutarnja nadrkanost nivoa Dolph Lundgren u Rokiju IV nakon neprospavane (ili neprospavanih) noći.Svaka akcija ukućana (ili sugrađana,ukoliko si se toliko odneo da ne možeš ni kartu za autobus da kupiš,o taksiju da ne pričamo) izaziva burnu reakciju,jer ti sve smeta u nedostatku sna i u višku alkohola u krvi.Tebi se creva povraćaju,a cura te napinje da joj daš ključeve kola,koje si ti naravno negde tokom noći izgubio; boli te svaka ćelija,i baš to jutro nađe šef da te zove da dođeš prevremeno,kolega ti javlja da ipak imate predavanje; osećaš se kao da te je cele noći mlatio Brus Li dildoom tvoje bivše i samo otvaranje očiju ti je tanatos.

    Naravno da ti ne cveta cveće,cveta samo šupak od najintezivnije jutarnje stolice.Pokušavaš da se sabereš,ali nešto slabije ide jer si sve pare sinoć rasuo,ne sećaš se gde,samo znaš da je bilo je*eno dobro (nisi se probudio u stanici ili pored Baba Sere,to je fun marker).

    Dok pokušavaš da naciljaš vilicu iz koje beže arome zbog kojih bi Gordon Ramsey zabalavio,četkica (za zube...valjda) pokušava da otkloni sve tragove tvog gastronomskog divljanja sinoć (digestivni sistemu,ne ljuti se,hehehe)...Ne možeš čak ni da se opsuješ kako treba,izgrdiš i kažeš sebi kako ćeš se dovesti u red,samo mumlaš nešto što bi jedino Holanđanin razumeo i zvučiš kao Alka Vuica sa subglotičnim laringitisom.

    Šanse da skuvaš šećer umesto kafe i ispržiš ljusku umesto sadržaja jajeta su veće nego šanse da si opalio nešto prethodne večeri.Pada ti ulje/voda na nogu i tebi sve kipi,ali ne možeš ni da se istreseš kao čovek,jer to zahteva mnogo energije,a ti je nemaš jer si te iste prethodne večeri igrao kao epileptik uz neko ispiranje mozga (za metalike važi da su izubijani i izmučeni po šutkama).

    Hoćeš da zapališ cigaru,ali više nemaš ni jednu,sve su se pretvorile u kancer pluća za jedno veče,jer ko će da pljuga bez piva,zar ne? Svaki izdisaj se pretvara u porođajne bolove i iskašljavaš nešto što ni H.R. Giger ne bi mogao da smisli.

    Sve u svemu,kada se konačno vratiš među ljudska bića i postaneš sposoban za socijalnu interakciju,fizička agitiranost se pretvara u psihičku i pizdiš na sve što ima dve noge (HC varijante i na više od dve) i oglašava se.

    Nedajbože da moraš da voziš ujutru na posao/faks.