
Jedna od najomraženijih ljudi u Srbiji, pored policajaca i političara. Mržnja proizilazi iz toga da se među poštom ponekad nađe i neka plava kovertica, odnosno poziv iz suda za neko sranje koje smo ranije napravili. Iako je poštar ni kriv ni dužan, Srbin ko Srbin mora da svali krivicu na nekoga, a ovaj je uvek najbliži.
Lik 1: Gde si bre Mare, nisam te video sto godina.
Lik 2: (nervozno) Evo me, je l' me vidiš valjda.
Lik 1: Šta ti je bre, Što si tako nadrkan?
Lik 2: Ma pusti me u pičku materinu, malo pre mi bio Dejan poštar, doneo mi poziv za sud, jebo ga konj da ga jebo.
Lik 1: To što si polomio nos onom Saletu što ti gledao ribu?
Lik 2: Da.
Lik 1: E jesu govna ovi poštari, ne možes od njih da živiš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Previše opširno a u suštini đubre od defke! -
Pa, prva mu je definicija, budi malo blaži.