
Proces koji stupa na snagu kod odraslih jedinki koje su odlučile da svoj život, zarastao u brojne u suštini nepotrebne pojave i navike, raskrče potkresivanjem onih radnji koje su ranije predstavljale žižu njihovih dana. Biljke koje su nekad bile ukras njihovih života proglašavaju se korovom i nemilosrdno uništavaju.
Potvrda je mnogo, i previše. Za potrebe ove definicije izdvojeno je samo istrebljivanje korova sa latinskim nazivom kući pratikus.
Dolaženje po nju i praćenje kući, čak i ako ona živi na drugom kraju grada. Besciljne i beskrajne šetnje. Ljubljenje na ulici, na klupi, u haustoru, ispod neke nadstrešnice dok kiša ne prođe, a i ne treba nikad da prođe, samo da nije tog policijskog časa njenih staraca. Dugo opraštanje i rastajanje bez kraja i konca, kao da je posljednje, kao da sutra ne postoji.
Sada:
Imamo auto, i posao, i akobogda i svoj stan. I opet se dolazi i prati, ali to više nema tu težinu emotivne predanosti, to je sada samo neophodna forma. Poljupci u autu su po definiciji kratki i iščašeni. Žurimo na posao, trčimo s posla. Idemo na gajbu. Idemo sa gajbe. Kasnimo na večeru, žurimo na spavanje, sutra se rano ustaje. Brzina je vrlina.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
U mojoj bašti i dalje nema korova, ali + iz saosećanja... ;)
++++ sasvim realno
Pa to je samo kvazi-korov, i ne treba da se uništava.. :)
to je samo odrastavanje, korov nam dijelom uklone, dijelom uklonimo. +
ал док се све поуклања... :)