
Napraviš spisak ljudi koji su ti zaista u tom trenutku preko potrebni.
(Obično su pare u pitanju)
Potom nešto malo razmisliš, i automatski odbaciš polovinu.
Zatim okrećeš brojeve telefona i precrtaš još polovinu od preostalog broja.
Na kraju ti preostane jedan čovek, ili dva, i ti si srećan jer ukapiraš da imaš prijatelje.
Nakon toga ti stigne poruka na mobilni, od jednog od ta dva prijatelja, da je otišao na more sa porodicom i da ne može da ti pomogne.
Kao poslednji pouzdan čovek, ostaje ti još samo ovaj jedan koji nigde nije otišao, ali je u međuvremenu napravio neko sranje u saobraćaju te mora da plati kaznu koja nadmašuje visinu sume koju si mu tražio.
I tako, ostaje da si sam sebi pouzdan čovek, međutim, usled toliko razočarenja, odeš u kafanu, popiješ onu muku koju si sam nekako skrpio, i tako postaneš čovek koji ni sam sebi nije pouzdan.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
znači ljakse nemamo se u kog uzdat. šta da radimo jebote
Jebiga, nastupilo je novo vreme :)
da da, al sam se razočaro ovim na kraju da ni u sebe ne mogu se pouzdat. kupujem psa :)
Bla bla, to na kraju i jeste poenta: ne može se čovek više ni u sebe pouzdati kolika je konkurencija...:)
Bla bla, to na kraju i jeste poenta: ne može se čovek više ni u sebe pouzdati kolika je konkurencija...:)
ma skontao sam i + od mene, al žalostan je odnos + - ovde, a tamo na nekim patetičnim definicijama koje nemaju veze sa zdravim mozgom se vode rasprave.
Jebiga, takav je život, zato i volim ovaj sajt: zbog toga što nema pravog boga.