Zbog generalno slabog poznavanja engleskog i drugih stranih jezika, dijelom zbog nezainteresovanosti za druge kulture, dijelom zbog ponosa na naš jezik i našu kulturu (da se ne zaboravi naški!) mi jedino koristimo povišeni ton zbog radi objašnjavanja strancima gdje se šta nalazi! Držimo se devize da ako već dolaze kod nas, pa majka mu stara trebalo bi da znaju i naš jezik!
Stranac: Sorry, where are the hotel Biserna obala?
Naš: Aaaa HOTEL ti je odma tu DOLE, znači samo PRAVO, PRAVO tamo (uz ogromnu gestikulaciju rukama) nema 500 metara, PESTO ( pokazuje pet prstiju lijevom rukom i sklopivši palac i kažiprst u smislu nule, amblenduje dva puta), onda skreneš DESNO kod MIŠOVE kuće i odma tu ti je HOTEL!
Stranac: Thanks (odlazi u sasvim drugom pravcu)
Naš: Eto... i meni veli Milojko da ne znam ovi stranjski, sve je to isto! (odlazi kući da se pohvali ženi)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
E ovoj sam se baš slatko nasmio.
Nasmijo*
Ihaaa, davno napisano, jedna od prvih :))
eo vala, ista
http://vukajlija.com/poliglotski-sindrom/179334
Pa nije ista oca mu jebem, jes ista tematika i to, ali ispade da sam je samo kopi pejst kako ti to rece...
Nećeš moderisati!
ista, ista. :)
oh, šmrc.
Ja bi ovo obrisao :D
Bitno je da jebem.
Kume sjaši s mrtva života :*