
Trik kojim se služe lokalne pekare i pečenjare kad dođe Božić Ili neka lokalna seoska slava.
Caka šezdeset devetke je stavljati dva praseta ili dva jagnjeta u ovu pozu da bi mogli da stanu u jedan pleh, ima da ih pakuješ ko tetris, ali mora sve do jutra da je gotovo. I kvantitet i kvalitet, molim lepo.
:rano ujutro, mala pekara na kraju sela:
-Dečaci ide Božić a svi znamo šta to znači, jel tako?
-Tako je šefe.
-Sine Marko, ti ostaješ na hlebu i pecivu.
-Važi šefe.
-Đole i Goci vas dvojica da mi pakujete prace i janjad u pozu 69, da ih obeležite kanapom, nemoj ko prošle godine da niste obeležili, pola ljudi mi se žalilo da im se prase od pečenja skupilo za 20 kila.
-Ali šefe...
-Nema ali! Na poso!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
kao i uvek +++
dobar si stvarno!
Hahaha, dobra! +
Nikad me ne izdate. :)
Nisam ni pretpostavio, volim neizvesne defke +++
to sine! dobar! +
Dostojno definicije. Bolja fora od ove je samo da jagnje i prase zašiješ jedno drugom u utrobu, možda i dođe do prostorno-logičkog paradoksa al bitno da staje u pleh.
Ne znam što te zezaju za odabranu, :)
+