Praznici. Prema tradiciji, neradni dani.
M: Žare, si poš'o?
Ž: Evo me na kapiji.
M: Odlično. Slušaj, uzmi mi jednu lemaru, crvenu. Dam ti kintu kad dođeš.
Ž: Slabo.
M: Šta?
Ž: Nema ništa, slabo...
M: Šta slabo bre?
Ž: Ne radi ništa, idiote!
M: Kako bre ne radi?
Ž: Pa eto, danas je prazan dan, ništa ne radi.
M: E jebiga. A Mocart?
Ž: Ne.
M: Pekara? Zoki semenkar?
Ž: Jok.
M: Pa je l' radi bar nešto?
Ž: Samo semafor. Ček ček, ni on ne radi. Zabagovao na žuto i samo treperi.
M: E do kurca! Pa šta ja da radim sad?
Ž: Ništa brate, izađi na prozor da mi baciš kintu za pljuge. Dosadno mi pa te vozim malo, hahahah...
M: Haha, aj. Mada sumnjao sam od početka, znam gde živim.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.