
Da, preduzeća od strateškog značaja za Srbiju su nekim "čudom" (čitaj izneverenim predizbornim obećanjima) postala preduzeća od strateškog značaja za džepove političara. A, tu su i tajkuni, da se malkice i oni ogrebu.
Neverovatno je da se firme bitne za ekonomsku situaciju prodaju za smešnu kintu a da se to sve predstavlja kao posao veka. I tako stalno, sa svakim prodatim preduzećem. Stretegija glasi - prodam na brzinu za male pare, sve to smestim u banka na Kajmanskim Ostrvima, a narodu prodam šarenu lažu da smo intervenisali na međunarodnom bankarskom tržištu da bi dinar ostao tako mnogo jak.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
+