
Da, preduzeća od strateškog značaja za Srbiju su nekim "čudom" (čitaj izneverenim predizbornim obećanjima) postala preduzeća od strateškog značaja za džepove političara. A, tu su i tajkuni, da se malkice i oni ogrebu.
Neverovatno je da se firme bitne za ekonomsku situaciju prodaju za smešnu kintu a da se to sve predstavlja kao posao veka. I tako stalno, sa svakim prodatim preduzećem. Stretegija glasi - prodam na brzinu za male pare, sve to smestim u banka na Kajmanskim Ostrvima, a narodu prodam šarenu lažu da smo intervenisali na međunarodnom bankarskom tržištu da bi dinar ostao tako mnogo jak.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+