Kap koja prelije čašu. Drzak naratorski potez poput Skandinavske odbrane i Kraljevog gambita koji znatno menja tok u patiji koja se vodi spikom.
-Spremni. Tri, dva, jedan. Akcija!
-Klaudia, kako si mogla to da mi uradiš?
-Ne'am pojma na šta misliš Felipe.
-Šta bre nemaš pojma, video sam te sinoć u grmu tamo kod katedrale Sv. Ante Padovanskog. I to eto ironije sa Antom.
-To nisam bila ja gmazu, to je bio moj brat, Dominik. Tražili su moju minđušu koju sam izgubila veče pre toga kad sam bila sa Antom.
-Pa šta si radila tamo debilčino jedna mala.
-Stani, stani. Šta ti je bre, nema toga u tekstu jel si normalan i zar nije to malo prejaka reč.
-Izvini, imaš pravo jeste prejaka reč, kurvo bre jedna!
-Dobro šta ti je sad?
-Video sam te sinoć, tamo u kabini sa ovim režiserom, kako si mogla to da mi uradiš.
-Pa šta, treba da ostaneš živ u seriji koja ima nešto manje episoda nego Esma Redžepova dece. Uostalom videla sam pre neko veče kad sam prolazila pored tvoje kuće, kako ona ustaje a ti padaš ispred nje, na kolena, meni si našao da pričaš.
-To nije ona, nego on, moj brat koji je bio u kolicima a sada može da hoda. Sveti Franjo Saleški je uslišio moje molitve. Nevernice!
-Onda smo kvit i ja sam režiseru uslišila molitve, malo bolesne, ali ipak.