
Zveckanje ključevima, klavijatura pendrekom preko rešetki, pravilni dram tromih koraka, soliranje zviždukom i pucketanje prstima kao bit... Sve to čini kompoziciju čuvara straže u plavom.
- Čmare je l' ti ispada sapun dok se tuširaš?
- Ma si lud pa da me naguzi neko.
- Čmare Čmare, a koja ti je omiljena klopa u menzi?
- Brate, čini mi se kao da svaki dan jedem brokoli.
- A Čmare da zapalimo onu pljugu što je čuvamo iza vodokotlića još od onda kad je Ćela bio upravnik?
- Ček, ček.. ćut! Ništa od toga večeras, počeo je bluz.
Dokoni napaljeni lik koji snimivši pogodnu ribu za to ( šorts, dopičnjak, ili kakva kratka haljinica od providnog materijala) naglo menja pravac kretanja i prati je par ulica verno k'o vagon lokomotivu i tako čini jednu zanimljivu kompoziciju.
Vodi računa da ga ne primeti i uživa u njihanju oblina pokušavajući zamisliti šta se nalazi ispod. Ovo zanimljivo vijuganje kroz poslepodnevnu gužvu u šetačkoj zoni traje sve dok se ne pojavi još pogodnija lokomotiva ili dečko postojeće.
Dovoljan je jedan film i jedna noć u nekom porodilištu pa da shvatite da postoji velika razlika između nas i njih. Amerikanke se porode iz dva napona, jednog krika i uz tri graške znoja i to bez pomoći babice. Porođaj u američkim filmovima je toliko brz i polutraumatičan da najviše liči na pošteno sranje u uslovima polutvrde stolice. Iz svega ovoga ja sam zaključio da su naše žene ili ekstremno uske pa ne mogu ni kornišon valjano da izguraju ili su naša deca toliko glavata pa satima i danima imaju problem da se proburgijaju.
Porođaj u američkom u filmu
Porodilja: I think baby is coming. Seda na stolicu i širi noge.
Babac: Dušo vidi se glavica, gurni samo jednom i gotovo je. Zavlači glavu ispod spavaćice i između nogu porodilje.
Porodilja: AhhhOhhhhUUUUUUUUuuuuuuuuuuuuhhhhhhhhhh. Čuje se kme-kme.
Babac: Izlazi iz spavaćice i međunožja i drži okupanu, rumenu, povijenu i pregledanu bebu jer ju je u međuvremenu skenirao. Sve to saopštava majci.
U sledećem trenutku beba i majka spavaju, a babac popravlja frizuru pred ogledalom.
Balkansko porodilište
Porodilja: Imam bolove i nešto mi curi.
Babica: Idemo gore dušo, videćemo šta će biti narednih dana. Sledi opraštanje, ne pozdravljanje već pravo opraštanje.
Sat prvi: Ja: Lucky Strike ode u dim.
Sat drugi: Babica: Otvorena je za 2 prsta. Ma šta to značilo gledam u dva prsta, ali ne znam koja dva da kombinujem.
Sat treći: Babica puši, doktor jebe.
Sat četvrti: Doktor puši, babica jede.
Sat peti: Svi gledamo Noletov tenis.
Sat šesti: Doktor: Znate dete je ortodijagonalno, posteljica tangentalno, voda teče, beba se raduje a žena od bolova luduje. Dalje, mom sinu trebaju pare da istetovira Če Gevaru na obrazu i pandu na leđima a švalerka mi rekla da je neću jebati dok ne nabavim španske kuglice. Mali prilog za mir u svetu, parenje pandi i kuglice bilo bi dovoljan za sat sedmi.
Sat sedmi: Po kricima koji dopiru siguran sam da je neko upao u bazen sa piranama.
Sat osmi: Mučenik u bazenu sa piranama je konačno oglodan i smirio se.
Sat deveti: Doktor: Evo ga tvoj mali, malo je modar i uzdrhtao, ima još po neku mrljicu od krvi. Čini se zdrav. Pedijatri će ga pregledati u narednih nekoliko dana i dati ocenu. Sve što se kod žene razbucalo ili smo mi razbucali vratiće na mesto studenti kada sutra budu došli na vežbe. A da se ne bi roštilj ohladio i vino zagrejalo donesi ti to nama u satu jedanaestom.
Podvrsta ljudi, čini 95% homosapiensa. Po fizičkim karakteristikama identični ljudima ali lišeni zdravorazumnog rezonovanja. Nasuprot zakonima evolucije, stvoreni i predodređeni za destruktivno ponašanje kako prema samom sebi, svojoj okolini, tako i prema ostatku primato-ljudske populacije. Ne poseduju svoje ja, sputani kvazinacionalizmom, medijskom manipulacijom i šund kulturom, nametnutom od strane 'jačih' primata. Pripadnici Hakslijeve Delta minus kaste, Orvelovi proli, ušuškani u iluziji života, na infuziji hleba i igara, srljaju u ostvarenje svoje sudbine, da šireći smrad svoje mentalne zakržljalosti istroše svoje resurse, i skupljeni ispod jedne šljive donesu pobedu svojoj primatskoj rasi ubivši i poslednje ljude.
-Njujork 29.04.2011, od strane grupe primata, koji upiru svojim prstima i gromoglasno se smeju, jedna šimpanza biva prekinuta u razmišljanju u svojoj ćeliji zoološkog vrta. Šimpanza samo blago odmahnu glavom i pomisli: Jes' da sam primat al' sam barem majmun.
Kozmetika koja služi za ulepšavanje i blagu korekciju nedostataka.
Inače, reklama i pakovanje prodaju robu , a 8o%dobrog tima čini oprema.
Trenutno ja takvo stanje na tržištu.mada se nekad govorilo da "Odelo ne čini čoveka".Tako da je evolucijom šminka dobila na značaju.
Neizbežni pečat zadovoljstva doživljenim. Direktan znak da smo puni sreće i veselja do stepena kad se samo smešimo i puštamo svetlost da nam se poigrava sa uglovima očiju. Kad nam se čini da čak i pomalo lebdimo iznad tla i da bi, samo ako pokušamo, mogli i da se otmemo gravitaciji.
- Momak! Ti, ti što se smeješ tako idiotski! Daj ličnu kartu!
- Nemam... ja sam maloletan...
- Ma nemoj, za ličnu si maloletan, a za drogu nisi? Šta si uz`o, pičko narkomanska?
- Nisam ništa... ne drogiram se...
- Nisi ništa... a oči ti svetle ko žuta lampica u službenom stojadinu! Marš u stanicu!
Nebitan lik kojem čak nije ni važno što mu je jedina funkcija sasvim degradirajuća. On je jednostavno fasciniran činjenicom da je tu, da njegovo telo čini brojno stanje okupljenih i da prisustvuje nečemu jako bitnom.
Kad sve prođe imaće šta da priča svojim unucima. Držao je kišobran guzonji i tako pridoneo stvaranju istorije.
- Eee moj sinko, balav si ti još. Ja kad sam onomad bio u vojsci u Puli pa dođe Drug Tito, a ono upržio zvezdan, niko ništa, svi stoje k'o mulci. Ja otvorih brže bolje kišobran i op Titi iznad glave, e moj jado, ti nisi bio ni u petogodišnjem planu...Vidi ovog Đokovića. Veze on nema s igranjem. Bolje bih ja igrao.
- Ti bi mogao samo da mu držiš kišobran, matori.
..............
- Jebote sinoć u gradu dođe Džafer Bembara, stade pored mene, čoveče! Meni bilo glupo, a on nema upaljač, i pitao me imam li ja!
- Koji si držač kišobrana, ne mogu da verujem.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Inkarnacija Cak Norisa u zenskoj varijanti.
Cak Noris nikada nije bio u dugackoj komi sto automatski znaci da nije bio silovan u besvesnom stanju.
Bogotac alkoholizma. Niko mu nije ravan kad je u pitanju alkohol i ispijanje istog. Čak je i kršten pivom. Alkohol čini oko 60% posto njegove tjelesne mase, kao što je slučaj kod ostalih ljudskih bića samo što je tu voda u pitanju.
- Odoše mi starci sutra, imam slobodnu gajbaru!
- Super!!!! Dolazimo Miki i ja, donjećemo dve gajbe, ti samo nekih pičoka spremi.
- Ma nema frke, a kontao sam zvati i Peru, šta misliš!?
- Auuu brate, ako ćeš njega zvati onda bolje da kupimo tri bureta! Eno, juče mu nešto pozlilo, išao doktoru, i ustanovili mu da ima visok nivo šećera u krvi, izmjerili mu 57 gradi!
- Gradi?!!?
- Ma ne pitaj ništa! I da, trebaće nam najmanje čet'ri rubinštajna!
Čudesno mjesto gdje su sva čuda moguća, jače od Nedodjije, Raja i Hju Hefnerove vile zajedno.
A: Mislim da Partizan i C. Zvezda ove godine mogu prezimiti u Evropi!
B: Mogu, al u mudima babe Jefte!
A: Slušao sam neki dan novu Kraleušinu pjesmu, mogu ti reći da je malo naučila pjevat.
B: Jest, al u mudima babe Jefte!
A: Brate kupio sam novi AB Beton-pločice-titanijum, spravu za vježbanje trbušnjaka, sad 5 minuta dnevno i imaću pločice za mjesec a neću morat da prestanem pit pivo!
B: Aha, al u mudima babe Jefte!
Ići na sve ili ništa, do potpunog kraha ili čuda sa nebesa.
- Dokle misliš da zatežeš tolike ruke?
- Do Bogojavljanja.
- Niko nije pobedio struju, matori.
- Ne diraj mi upaljač! Tako treba da stoji... Ajdeee dole, ajdeee dole...
- Jebo te rulet.
Opste poznato da su danasnja deca sludjena svakakvim crtacima. A ti onda, kao dobar roditelj, uzmes da mu procitas neku lepu bajku, koju je tebi citala tvoja mama ili njoj njena.. Pa ako je dete uzrasta do 10 godina, jos ima nade da razvije mastu kroz bajkovite price.
E, onda se dohvatis bajke GULIVER U LILIPUTU, PINOKIO, ALISA U ZEMLJI CUDA, lepe, poucne duge i interesantne, no nesto se u njima stalno dize i spusta, povecava i smanjuje, a dete ne trepce dok stvara sliku Pinokijevog nosa.
Tu je odmah CRVENKAPA, koja sama seta sumom, naravno nadajuci se da ce je neki zbunas dohvatiti, da bi ona mogla da izigrava nevinost i pobedu.
SNEZANA, koja je ni manje, ni vise dobila premiju od 7 patuljaka, pa se odmah bacila u njiove krevetice.
ALADIN koji trlja svoju carobnu lampu, iz koje izlece stotinu raznih cuda, sve ispunjavajuci mu zelje.
PEPELJUGA, dobro skrivana devojka najlepsa u kraljevstvu, do koje se, naravno, teskom mukom stize, naravno preko raznih drugih manje lepih, cak i ruznih.
...........
Svako ko je sluzio vojsku, poznata mu je ova kombinacija. Pivo u kantini, uz napolitanke od limuna, cini vojnicke dane podnosljivijim iako ne cini to isto i zelucu. Inace ova kombinacija je moguca samo u vojsci i nisam siguran , da je iko nastavio da je koristi u civilstvu.
Hoćeš nekome da kažeš da je seljak, a da ga ne uvrediš. Čak i da zna šta izraz znači, rustično zvuči nekako pohvalno.
- Šomi, sine, šta kažeš kak'a kajla? Više od 700 jura sam puko za nju!
- Isplati se svaki evro. Čini da izgledaš jako rustično!
- Hvala, brate, znao sam da si ti čovek od ukusa, ono urban, i tako to!
Izraz kojim se opisuje osoba koja nije u stanju da vodi brigu ni o samom sebi, a ne o nečemu drugom. Najbolje što može da uradi je da ne radi i ne dira ništa. Neodgovoran, zaboravan, kao da je promašio dan, godinu, vek, pa i milenijum u kojem je trebalo da se rodi...možda čak i planetu.
Obukao se ko poslednji šabanadžović. Lik koji izgleda kao da ga je počivši Ratko Buturović učio kako da kombinuje odeću. Fura takav nazovi stajling da čak i najnovije Zvezde granda plaču od smeha zbog odstranjenosti ukusa za odevanje koje ovaj lik poseduje. Čak i mali maturanti iz Donje Pripizdine, obučeni u trendže, roze sakoe sa Minimaks kravaticama i Gucxu giljama sa buvdže, upiru pogrdno kažiprstima u velikomučenika dok pokušavaju da obuzdaju smeh, sa sve osećajem bola u trbušnjacima.
- Evo, ja spreman!
- Au živote... Au bogovi stari i novi, jebem li ti Varnavu i bagrenje nepotkresano pa za šta si spreman nesrećo?
- Koji vam je tukson, ljudi, pa za grad.
- Možda za neki grad severoistočno od Vladivostoka! Pa tako obučenom bi ti se čak i na bugarskoj maturi smejali, o nesrećni i napaćeni stvore!
Par papuča, na sred uskog hodnika koji vodi do vaše sobe, dok ste u pijanom stanju.
Istinita poslovica koja se može primjenjivati na policajce u slučaju kršenja saobraćajnih pravila. Dvije crvene novčanice prave čuda.
-Gospodine odmah vozačku i saobraćajnu.
-Dobro veče, štrumfe. Evo izvoli.
-Vozili ste 130km/h, a ograničenje je 60, duga svjetla u naseljenom mjestu, preticanje kolone i to na punoj liniji, vrijeđanje policajca i pijani ste.
-Ma evo ti 50 eura ne mogu da vas trpim!
-Ooo, ne ne samo sam vas zezao. Hoćete li možda da vam obezbijedim pratnju?
-Ne, hvala
-Gospodine, možete nastaviti put. Doviđenja!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.