
Izuzetno veliki podočnjaci. Kesurde ispod očiju koje obično imaju noćni čuvari, narkomani, lopovi i studenti. Cegeri će svog vlasnika na društvenoj lestvici spustiti par nivoa niže i naterati decu i starce da ga u širokom luku zaobilaze na ulici. Obično idu zajedno za neuhranjenošću, zapuštenom bradom i izgubljenim pogledom.
(dva radnika obezbeđenja razgovaraju u supermarketu)
-"I tako ti ja pretresam malog, ima nekih osam-devet godina. Preturam po onom rancu, kad ono klinja pokrao nekoliko kašika, upaljače, našao sam mu još i špriceve i u maloj pregradi neki prašak, liči mi na integralno brašno. Zamisli malog lopova!"
-"Zajebi to kolega, idi pripazi na onog bradonju tamo. Vidi kolike cegere ima, sumnjiv mi je, još juče je nešto merkao kasu..."
Glavni moto notornih Alkoholičara. Hronični Alkoholičar koji tokom celog dana sedi ispred zadruge na klupici, i čeka da ga neki prolaznik časti pićem.
07:02h: O zdravo komši, šta se radi?
- Evo sa posla, iz treće..
Aaa, da zoveš po jedno, red bi bio.
Ma mani me čoveče ja ni za vodu nisam zaradio.
13:50h: Pa gde si bre ti, samo se šetaš komši, treći put ti častiš! Daj zovi jednu turu?
- Abre zajebi me više idem na pos'o, menjam kolegu.
21:45h: Pa mora, gotovo, evo treći put, znao sam već viđeno. Aj, aj po jedno, danas si zaradio bar 800 dinara.
- O jebo te više, Moci, daj mu jedno pivo, crko dabogda!
Sviđa mi se onaj moto, ko čeka, taj i dočeka, jedno, al' vredno! Živeli!
Konzervativne osobe koje konzerviraju neku apstrakciju. Čuvari društvenog poretka. Čuvaju društvo da se ne raspadne. Seratori, naročito tamo gde ništa nije sastavljeno i gde se sve raspada po logici stvari i gde sve već smrdi kao užegla turšija i kiseo kupus od prošle godine. Zarad toga što čuvaju nešto, po njihovom mišljenju važno, misle i da su neki faktor. Mudo, takoreći. Debelo i zadriglo u kolotečinu nepromenljive svakodnevnice.
-Brate, vreme je. Imamo još minut, rekli su mi da požurimo!
-Kako to misliš? Oni rekli? Šta oni imaju da nam kažu!? Ti si lud, mogu valjda sam da odlučim.
-Pa ako znaš, kreni!
-Tek tako? Ali nismo još spremni. Moram da razmislim, a i serija uskoro počinje. Onaj Oguz.
-Ali nemamo vremena! Previše smo čekali, nismo ispunili uslove, moramo bar taj, da nam se ide, da smo krenuli. Ustaj!
-Ne, ne mogu. Ako se odreknem svoje fotelje i priznam da je nezavisna od mog kreveta, nikad više neće biti ponovo moja. Gde ću onda da sednem?
-Na moj kurac, eto gde! Odoh sam sada da igram fudbal, a ti jebi nekog drugog! Kretenu.
Odgajanje mladunaca – najobimniji i najiscrpniji sport kog čovek može da se lati. Pa ipak, i ta strmina ima odmorište – prvenac. U roditeljstvu, prvo čedo ti dodje ono što bi se u kompjuterskoj igri zvalo „skirmish“ ili „playground“; a i ne pristupa mu se mnogo drugačije.
Kao što se prvi mačići (i palačinke) u vodu bacaju, tako smo i mi prvonikli ponosi naših roditelja zgodno poslužili da se isprobaju batine (pa po pristignuću sledećeg deteta bace u zaborav), da se leče kompleksi (sviraj harmoniku, treniraj karate, javljaj se komšijama, idi na fakultet), i da se natenaaane usavršavaju roditeljske sposobnosti uopšte. Ali i pored toga, više nam naša mladja i od nas uspelija slika duguje zahvalnost, nego što nam roditelji duguju izvinjenje. Mi li da vam tabamo staze, pizda vam materina balava!
Legenda:
Sima (A) - prvi sin (a jel’ da da je ime za šupka...?)
Neba (B) - mladji mu brat
A.1. Privodim ja (17) 7 godina stariju ribu, pucam od ponosa. Moj prvi put. Nisam lagao za godine, ali je nisam ni pripremio na to da moja majka gleda na mene kao da još uvek imam 12. 04:00h, budi se keva, provaljuje u sobu, riba se pokriva preko glave, u zemlju da propadne, ja nalazim bokserice, pokušavam za početak da izvedem kevu iz sobe, ona poseže za pokrivačem, potpuno sluđena, da vidi ko „spava kod mene“. Čitava scena traje 15 minuta, jastuk i erekcija dva ovna na brvnu, ribin identitet ostaje tajna, keva gleda u prazno mesec dana.
B.1. Skype video call.
Ja: Ćao kevo, šta ima kod kuće?
Keva: Evo, stigla s’ posla, ćale na putu, a Neba (16) ima gore neka posla sa Zoranom...Hehe...
*kroz po metra tavanice čuje se Zorana, urla na bosanskom, bas ritam, dal’ od muzike dal’ od Zorane, plafon se ljušti, keva provlači prste kroz kosu, stresa malter*
A.2. Vraćam se sa splava (18), kako ulazim u hodnik bacam peglu na tri strane sveta. Bude se keva i ćale i zatiču me kako ribam zogerom sopstveni master-piece. Keva plače 2 dana, ćale ne priča sa mnom 6 meseci.
B.2. Stiže Neba (17) sa moto susreta, odlazi na sprat, baca peglu kroz prozor svoje sobe (daleko klonja, jbg...). Ustaje u 14h.
Keva: Mislim da bismo trebali da porazgovaramo o nečemu.
Neba: Daaj, zajebi bre, svaki put nešto da se pravdam, muka mi je više... Idem negde, ne znam kad ću doći.
*keva riba prilaz garaži*
*ćale ne zna da se išta dogodilo, keva dočekuje Nebu u 23h sa gibanicom*
A.3. Saopštavam (19) roditeljima da planiram da radim, uštedim i kupim polovan auto. Slede tzv. dobronamerni saveti. Presuda: GSP, doživotna.
B.3. Neba (18) u petak doćeruje zver na dva točka od 550 kubika i 1800 eura. Pare pozajmljene, odakle da se vrate nema. Keva i ćale psuju i kunu. U ponedeljak keva zove ostale članove moto kluba na pitu i pivo da časti, ćale zavlači ruku u zadnji džep i insistira da se samo najbolje ulje kupuje.
A.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Simo (19), kaže razredna da imaš dva neopravdana u ovom tromesečju... Sve ostalo je *hm* kol’ko tol’ko u redu, ali naišla sam i na profesoricu francuskog, kaže da se ne trudiš kao nekada. Nije pitanje ocene, kako stvari stoje proći ćeš 5.00, ali zar da traćiš potencijal...? I svi ostali profesori misle da možeš više, ja ne znam šta se sa tobom dešava u poslednje vreme. Trebaće ti Simo, za fakultet, što više sada naučiš, manje ćeš na fakultetu!
*divan traje jedno martovsko popodne (već pomeren sat), nastavlja se na rate do prijemnog*
B.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Nebo (17), imaš 4 jedinice.
Neba: Ma nije, prof. deljanja samo devojčicama daje pozitivne, iz tucanja kamena me prof. ne voli, iz utovaranja džakova sam radio kontrolni bolestan, sećaš se, a srpski, pa koi mi to kurac treba u životu!
Keva: Pa dobro, ali u slučaju da se predomisliš za fakultet...
Neba: Jeste, da se predomislim! Život da mi prođe tamo, hoću da radim pošteno, da učim zanat (koji?), da se osamostalim, da budem čovek!
Keva: Pa i to što kažeš...jeste Simo, šta bleneš, Neba je uvek bio onaj vredniji po kući! Tebe smo uvek puštali „jao, pusti Simu, mora da vežba harfu, jao pusti Simu mora da uči za takmičenje iz Starogrčkog...“. Nego, Nebo sine, kaži majci, kako je Zorana?
*Svaka veza izmedju aktera interpretiranih događaja i stvarnih ličnosti je sve samo ne slučajna, i ni jedan događaj nije fiktivan. Mnoge životinje su povređene prilikom nastajanja definicije (e, za to pitajte Zoranu!)
Ona bombona koju su svi decaci i devojcice najvise voleli i zeleli kad slavljenik/ca casti razred zbog rodjendana.
Tako je bar bilo kad sam ja isao u Osnovnu.
Slavljenica: Uciteljice meni je danas rodjendan, pa je l' mogu da podelim bombone sad?
Uciteljica: Mozes Jovana, naravno!
Slavljenica (ide prvo do uciteljice): Uzmite prvo Vi!!
Uciteljica: O hvala Jovana, cekaj da vidim...karamela, uzecu ovu visnju...ustvari i ovu sarenu, sta je ovo, jagoda neka hehe, i jos samo...cekaj...jos jednu karamelu dok ne nadjem...evo i jabuku ovu i limun hehe, i dosta. (Na katedri 6-7 bombona) Jovana da si ti meni ziva i zdrava, velika narasla (povlaci je za usi) i da ostanes tako dobar djak hehe!
Slavljenica: Hvaaala uciteljicee.
...
Razmisljanje svakog prisutnog djaka: Daj Boze da krene od ovog reda, daj Boze da krene od ovog reda...
...
Decak1: (Jesss krece odavde!) Koliko?
Slavljenica: Po dve!
Decak1: (Ohoo ima karamela, ekstra!) Evo ja cu dve karamele, Jovana srecan rodjendan!
(Povlaci je za usi)
Slavljenica: Hvaala.
Decak2: Koliko?
Slavljenica: Dve!
Decak2 uzima karamele: Hvala, srecan rodjendan!
Slavljenica: Hvaalaa!
...
Devojcica9: Koliko?
Slavljenica: Po dve!
Devojcica9: (Uh dobro je, ima jos 5 karamela, uzima 2) Srecan rodjendan, sve najlepse!
Slavljenica: Hvaala!
...
Decak18: Koliko?
Slavljenica: Dve!
Decak18: Cekaj da vidim...je l' ima jos neka karamela?
Slavljenica: Ne znam, mislim da ne.
Decak18 (trazi): Ok, uzecu ovu visnju i jagodu...srecan rodjendan.
Slavljenica: Hvala.
...
......
Izraz koji u "bosanskoj verziji Srpskog jezika", vjerovali vi ili ne, uopste ne postoji.
Bosanci, jednostavno, nikada ne vode racuna o tome ko ce da casti.
To rade oni alkosi ispred lokalne radnje... Oni nemaju prihode al' nemaju ni rashode... Čekaju da ih neki komšija časti pivom, unučetom ili nečim sličnim.
Komša: Pa 'de si ti Mićo nema te par dana ispred radnje?
Mića(alkos): Pa, da ti kažem malo sam za....vao krizu, nisam dao nikom da mi kupi celo pivo nego sam otimao ona polu popijena(Na Mićinom licu se pojavljuje onaj osmeh koji možete videti samo kod pijanih ljudi).
Aluzija na osobe koje su naglo promijenile svoju viziju poštenja i časti, hitajuću prema zelenijim pašnjacima i bogatijim ulovima.
Obično stari narod kaže za kravu da iskube (iščupa) kolac.
Mirko : Vidji Mariju, nekad bila mirna i fina, a večeras se ljubakala sa barem trojicom...
Slavko : Ma otišli joj roditelji na zimovanje, ostale ona i sestra, pa iskubla kolac.
Kod finog sveta (u davna vremena, plemstva) to je bilo poslednje pred ukidanje finoće i prelazak u agresivni neverbalni kontranapad ("odbrana časti").
Danas se to kaže ovako nekako :
"Ma, kome ti to?!"
Nastavak je isti.
Igra na nesreću. "Šest od šest" metaka u dobošu, jedan Japanac kamikaza ukaljane časti i verovatnoća od 100 % da kuća izlazećeg sunca dobija, a kosooki gubi.
Naš prvi kontakt sa nečim što će kasnije činiti osnov bilo kakvog slavljenja nekog ličnog uspeha ili srećnog trenutka, a to je čast.
Razlika između tadašnje i sadašnje časti je u samim našim prohtevima i zahtevima u vremenu kada smo bili klinci i danas, jer za razliku od današnjih časti koje uključuju obilno alkoholisanje, klopu, torte, drogu ili ko zna šta sve drugo, u zavisnosti ko koliko dubok džep ima, klinačka čast je bila sasvim jednostavna, a opet smo tada bili nasjrećniji kada neko u školu donese punu kesu bombona da podeli za rođendan. Znalo se, svima po dve.
Najčešće su to bile karamele, negro ili voćne šarene bombone i taj gest nas je od malih nogu učio da kada ti se nešto lepo dešava, budi džek pa časti ekipu. Dobro, i tu je bilo malo odvajanja na bogate i siromašne, pa su tako buržujska deca umela da pored bombona, podele svima i po jednu lizalicu i to ne bilo koju, nego onu sa žvakom u sredini. Tek toliko da se zna da to nije rođendan jednog od nas običnih smrtnika.
Svakako, postojao je određeni ritual koji se poštovao uvek, pa su se bombone delile od prve klupe ka zadnjoj, tako da su deca koja sede napred uglavnom prolazila bolje jer su imala mogućnost da razgrabe one lepše bombone, da bi ovima nazad ostale samo one voćne.
Slavljenik uveče, dan pred čast, uvek istrese sve bombone iz kesica i više puta ih prebroji. Broj učenika u razredu puta dva. Onda ih odvaja na jednu veću gomilu, a potom pravi još jednu manju, za svoje najbolje drugare koji bi imali privilegiju da na odmoru posle časa, dobiju još po koju.
Viteški način za očuvanje, sada skrajnute, časti. U vreme kada je bila na ceni, a čist obraz bio bitniji od života, problemi su rešavani džentlmenski. Bečka škola u osnovi, bela rukavica u lice, pištolj ili mač, vreme i mesto, pa ko pretekne.
-Gospodine Žak la Pard, upravo ste u prolazu nehotice zakačili moju životnu saputnicu. Budite džentlmen, kako to red nalaže, i uputite izvinjenje ljupkoj dami.
-Očešala mi se o kitu, nek se ona meni izvini.
-Iju! Mondju, kakav prostakluk!
-Nemojte se uzrujavati, biće mi osobito zadovoljstvo da ovog nikogovića naučim pameti. Gospodine, tražim zadovoljenje! U podne kod kapele, birajte oružije.
-Tražila je i ona zadovoljenje, čim se očešala.
-Angard!
Ljubazna poruka degutantnom kenjacu kvaka koji vam klacka zivac a ispod casti vam je da polemisete s njim u istom tonu.Poslednja rec pre cutanja koje stupa na snagu kao najbolja odbrana od gluposti.
Izumrla radnja nekadašnjeg širokogrudnog i rasipničkog društva u Srbiji.
Danas možete očekivati samo da vas časti perfeks jednom rolnom uz kupovinu 5. Pa da brišemo guzice kakve smo i postali u nedostatku para.
- A da idemo do grada?
-Samo ako imaš para da častiš!
-A da ipak cimnemo bolje Šoneta možda on ima koju kintu?
Samurajski kodeks časti, nikad zaista kodifikovan na jednom mestu, ali sačinjen od mnogih konfučijanskih, budističkih i taoističkih spisa. Izraz na japanskom znači "put ratnika". Neke od najvažnijih knjiga koje neposredno ili posredno govore o bušidou su Go Rin no Sho (Knjiga pet prstenova) od Mijamota Musašija i Hagakure(Skriven u senci lišća) od Jamamotoa Cunetomoa. U prenesenom značenju, bušido je bilo kakav moralni kodeks koga se držimo, časni princip koji ne izdajemo ni po cenu smrti. Nažalost, kao i u slučaju viteštva, retki su samuraji koji su zaista hodali stazom bušidoa, neiskvareni, časni i ponizni.
Neki od najvažnijih ideala bušidoa jesu lojalnost svome daimjou(zemljišnom gospodaru), skromnost(otuda naslov knjige "Skriven u lišću", kao metafora za skromnost i pokornost), hrabrost, čast, mudrost, iskrenost i (a po ovome se bušido razlikuje od drugih kodeksa časti) stalna spremnost za smrt (otuda česta tendencija japanskih samuraja da se ubiju, često i po komandi daimjoa). Pre nego što samuraje osudimo kao budale zrele za ludnicu, moramo shvatiti da je stalna spremnost za umiranje nešto što su samuraji stekli iz zen budizma, jer mnogi zen učitelji kažu da "Da bismo zaista živeli, svak dan moramo proživeti kao da ćemo tog dana umreti". Nema smisla, ali smisao ima zen, zar ne?
Knjiga koja služi kao ponos i dika ljudima kojima je "ispod časti" da čitaju knjige, jer u suprotnom ne bi bili glavni u društvu. Nečitanje knjiga im služi kao argument kojim iskazuju svoju "pamet"!
"Ne seri da čitaš knjige? Koji si ti štreber! Ja pročitao u životu samo "Belu Grivu" i ništa više!"
Ovakav tip ljudi postoji u svim sredinama. Ovu taktiku najcesce koristi kako bi popio nesto za dzabe. Kada treba on da casti, nikada nije tu, ali kada neko ima razlog za cast, uvek se odnekud stvori.
Lik1: Brate, treba da castis!?
Lik2: Sto ja?
Lik1: Pa kupio si kola!!
Lik2: Nisam ja kupio kola vec moj brat,malo si se zajeb'o.
----------------------------------------------------------------------
Lik1: Care, ajd da zalijemo sa po jednim zidarskim, red je..
Lik2: Kakav bre red?
Lik1: Pa postao si ujko?!?
Lik2: Pre dva meseca...
----------------------------------------------------------------------
Lik1: Ajde iznesi tu gajbu piva da proslavimo..
Lik2: Sta da proslavimo?
Lik1: Pa jel ti se okucila kerusa?
Lik2: More da se nosis u tri lepe pizde materine...
Šaljivo pitanje koje se postavlja osobama sklonim moralisanju i slepom slušanju pravila. Nekada su sa ovim pitanjem prijateljice noći proveravale svoju klijentelu ali kako su čuvari reda i zakona skloni kršenju onoga što bi trebalo da brane ovo "ispitivanje" polako odlazi u zaborav. Ovo pitanje se često postavlja i osobama sumnjive inteligencija.
- Brate, Miki i ja smo se dogovarali da idemo u trešnje za neki dan. Hoćeš sa nama?
- Gde, je l' u ono tvoje selo?
- Da li si ti normalan?! To je za moje lične potrebe, a i deda je čuva sa puškom. Prošle godine umalo nije pobio neke šištavce...
- Pa, nisi valjda mislio da beremo tuđe?
- Normalno. Kradem trešnje od šeste godine.
- Kako te nije sramota? To je povreda prava svojine, član...
- Da ti nisi pandur kad tako brineš o nezaštićenim građanima? Ne idemo da krademo zlato, jebote...
- Krađa je krađa!
- Jepse, budalo...
_______________________________________________________________________
- Da li si kurva?
- Je l' si ti možda pandur?
- Ne.
- Kurva sam.
_______________________________________________________________________
- Buraz, je l' idemo na pecanje?
- Po ovom kijametu?
- Šta fali? Sad riba najbolje grize...
- Genijalna ideja! Da nisi možda pandur?
Skup siromašnih ljudi, koje je muka naterala da tu budu, ljudi koji vole svoj narod i neće nikad ništa da ukradu. Oličenje časti i poštenja. Fakultetski obrazovani i učeni ljudi.
Žive kod tetke, neće rat, ne daju Kosovo, neće ni vlast ali šta će jadni moraju.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.