Poslednja karika u lancu šanerstva iliti 'peta ruka' šaner. Ova osoba se ugrađuje u već ugrađenu cenu tako da se neretko desi da armanijev tuks i versaće pazarska majica (sa zlatnim kič vencom) dostignu vrednost veću nego onu u milanskoj ulici Montenapoleone. Izraz je nastao kao parodija na najprodavaniji (ujedno i 'najšaniraniji') ženski parfem Chanel No.5.
- Brate, koliko su ti ove Leviske?
- Stošezdes'.
- Jestinormalan?! Pa za te pare se u Zari obučem ko čo'ek i još dobijem popust kupon za blajv od prodavačice kad dođem sledeći put.
- Ali dobiješ za dž limenku u kojoj su bile farke.
- Dam ti pedes' evra za farke a tu limenku slobodno turi sebi u bulju.
Čovek koga primetite jedino ako progovori, a možda ni tad. On se nalazi uvek u okolini ali malo ko obraća pažnju na njega. Većinom vremena ćuti i posmatra.
Dva ortaka igraju basket, lopta odlazi van, inkognitan im vraća loptu.
- Čo'eče nisam te ni skontao, od kad si ovde?
- Pa tu sam poslednjih sat vremena!
- U jbt mi igramo pola sata, nisam ga ni primetio.
- Ajde jbt beži odavde, brate žestoko me plašiš, samo stojiš tu ćutiš i gledaš nas. Isprepada me načisto...
Nula od čovjeka.
Jado, bijeda, kušljo. Ne bi ti taj pomog'o ili nešta dao, nema tih para.
Lik1: Buraz imaš li žvaku?
Lik2: Evo sad ovu uzeh i još ove tri mi trebaju za večeras. Dao bi' ti da imam više njih. Majke mi.
Lik1: A ja tebi juče pomog'o bojler iznjeti na sedmi sprat i sa tobom potrošio sve pare od jučerašnjeg dobitka na kladionici. E kurčeva glavo, nikad čo'eka od tebe neće biti! Goni se!
Univerzalna istina i neoborivi dokaz, argument protiv kojeg se ne može dalje u raspravi. Način na koji 100% ispada da si u pravu i poslije čega se najčešće sagovornik slaže sa izrečenim...
Pr1:
A: Dobar čo'ek onaj Milutin.
B: Ma kakvi, slab, nikakav.
A: Šta ti je to uradio što ga nagrdi tako?
B: Ma ništa ali svi kažu...
Pr2:
A: U jbt, dobar onaj film novi sa Vilom Smitom..
B: Kad ga već odgleda jbt, tek je izašao?
A: Nisam, ali svi kažu...
-Au, čo'eče! Pogle ovaj papamobil! Dao bih desnu ruku da se jednom njime provozam po gradu.
-Pa ti još nisi čuo ko se fura u njemu?
-Ko brate?
-Lule Robija se ponovio. Častila ga mafija za izlazak iz buvare.
-Pf! Ne zna se ko je gori, il' on il' papa! Sve moj do mojega!
Prema nekim istraživanjima čovek za svog života tri godine i šest meseci provede u WC-u. U namjenske svrhe ova prostorija se iskoristi približno 2500 puta godišnje.
Čuo Huso za ovo pa kaže Hasi:
-Jesil' bolan ćuo Huco da ćo'ek od 75 godina života tri i po godine provede u ćenifi?
-Ja,Haso će, sad kontam. Moj bobo je živio 79 godina zato što je ceo život srao u šljiviku iza kuće.
Napomena: vic je moja kreacija i prvi put objavljen uz ovu definiciju. Inače podatak sam čuo na jednoj dečjoj emisiji sa temom lična higijena.
Urbana legenda, nešto za šta su svi sigurni da postoji ali ga niko nije video, već samo čuo priče o istom.
Rambo, Terminator i Čak Noris u svetu CD\DVD drajvova...
Milentije: Brate, ono govno od rezača opet crklo, mora novi.
Aksentije: Skupi malo više kinte pa kupi plextora ko čo'ek.
Milentije: Jel ti imaš plextora?
Aksentije: Nemam ja, ali od pašenoga klinac ima nekog ortaka u razredu, keva i ćale buržuji mu kupili, vid'o sam kako šljaka, suze na oči mi natera. Znači, daš mu pola diska, on čita!
U našim selima, gde mahom živi starija populacija, kada neko umre dešava se dvostruka žalost: jedna, manja jer je dotični komšija preminuo i druga, ogromna, strašna, jer se svako tada prepadne da bi on mogao biti sledeći nosilac štafete. I obavezno se naglašava da je preminuli bio mlad čovek, pa makar bio školski drug sa vojvodom Radomirom Putnikom.
Deda: "E, moj sine, umro nam komšo Petar, mlad čovek, sedamdesetpet godina."
Sin: "Ma, mlad k'o rosa u podne. Nego, stari, jel ti ono ono beše "mlađi", koja je ono godina? Sedamdesetdeveta? Neko mora štafetu poneti..."
Deda: "Kuuuuku, crni dušmane, koga ja od'ranih, pa ovakva mlada čo'jeka u grob 'oće ugurati! E, Sveti Đorđa, koga sam ja 'ljebom od'ranioooooo!"
Ne mrsiti muda.
- 'Oćemo Lemija da zovemo na bleju?
- Mojne njega, nije ti on za te varijante...
- Što bre, baš je kul lik, normalan.
- Previše normalan. Ima pos'o i to ozbiljan, sad će da doktorira, čeka drugo dete i završava sa otplatom kredita za kola.
- Au jebote, posti muda čo'ek.
- Pa to ti kažem. Nije on za ove kurcosviračke rabote.
- Ma ko ga jebe. Aj' živeli.
- Aj' u pičku materinu.
Prva pomisao što prođe kroz glavu, nakon što na televiziji spomenu kako su psi lutalice kastrirani i da su im metnute one minđušice na uši, te su zbog toga bezopasni i slobodno skakuću ulicama, jureć' prolaznike isključivo zbog igre, nikako zbog krvoločnosti.
- Opština je u saradnji sa veterinarima i ove godine uškopila kerove, vakcinisala i sa ponosom mogu da kažem da su građani bezb...
- Gospoja, da prostite, ne bojim se ja da će oni mene jebat', n'o da će me živog poderat'. Juče me čopor jurio, moradoh im baciti pola 'ljeba i malo salame da me ostave na miru. Zajebite to sunećenje kerova, no potrujte gamad da mogu do kladionice ka' čo'ek poć'. Hvala.
U principu, svaka pekara pored škole.
Ovaj deminutiv ulazi u naš vokabular u veoma ranoj fazi, odnosno negde pri početku školovanja, jer smo tad, jel', svi tako pričali, i ostaje do kraja edukacije.
2. razred osnovne:
-Mišooo! 'Ajde sa mnom do pekarice da kupim buhtlu sa džemom!
8. razred osnovne:
Šomi, brate, aj' do pekarice duzmem par fliki.
Srednja škola:
Uuuu, Šomi, brate, koja vutra jebote!
Kako sam ogladneo... Aj' do pekarice da žderemo k'o Etiopljani!
(Na fakultetu se, u većini, i ne koristi, jer nemaš vremena ni da prdneš, a kamoli burek da pojedeš k'o čo'ek)
U narodu se ovaj izraz koristi za nerasnog konja koji služi da "pripitomi" rasnu kobilu. Preciznije,kad kobila nije "u teranju" na scenu stupa Veseljko. Stave ga u tor sa ždrebicom i on nesretnik po celi dan jurca za njom ne bi li se malo omrsio. I kad konačno uspe da je umori, kobila "padne s' nogu" i posustane, taman sto krene da je zaskoči Veseljka izbace napolje, uteraju rasnog ždrebca i on odradi pos'o. Ždrebac i kobila dobili svoje, gazda dobio rasno ždrebe, svi srećni i zadovoljni samo ga Veseljko poduvao.
U žargonu Veseljko je decko koji opslužuje devojku u svim segmentima osim u najvažnijem-seksu. On joj plaća pedikira, manikira, egzotično putovanje, vodi je u bioskop, na pice, sladoled, seta je po Kališu, Keju, itd,itd. Samo kad je u pitanju seks,tu se pojavljuje i posao odradjuje neki mačo baja, dok se veseljko nada da će svojim višegodišnjim romantičnim pristupom devojci konačno dobiti nešto. Baja dobija odrađenu predigru i snošaj, devojka takođe, samo ga gospodin romantičar poduvao.
Dva ortaka ispred dragstor-a cirkaju vops i zveraju okolo.
A: E jesu li ono Neša i Brankica tamo prekoputa?
B: Jesu. Jadan,Veseljko... (šljok,šljok,arghhhh) Ne zna da mu kurvu svako drugo-treće veče trpa Čvarak sa Vračara. Žao mi čo'eka! (hik)
A: Ma šta žao, ko mu je kriv sto hoće da bude romantičan prema kurvi?!
Spor, spor da mu i puž zavidi...
- Ajde, mrdaj tu guzicu, propade mi tiket zbog tebe!
- Ćale, šta se ljutiš na njega, nije on kriv što nije igr'o dva mjeseca.
- Kako nije kriv, jebo mu ja mater, vuče se po terenu k'o prebijeno pašče...
- A, koliko ti je dobitak?
- Ćuti, ne pitaj!
- De reci, što si takav?
- 75 maraka!
- Ahaha, ćale, pa ti si puk'o čo'ek...
Balansirati na uzbrdici finim popuštanjem pritiska na kvačilo i srazmernim dodavanjem gasa i obrnuto, kako bi vozilo bilo statično i pored uticaja zemljine teže, a bez ikakvog delovanja na kočnicu. Dosezanje vrhovnog božanstva u svetu novopečenih vozača.
Van vozačkih bravurština znači vešto održavati balans u najrazličitijim okolnostima.
- Stanko, čo'eče, pa svo si nam vino popio, još ni svi gosti nisu došli na slavu. Pa vidiš li da sam tek predjelo izneo?
- Hej, hej, polako. Nema mesta panici, nisam se napio. Nije Stanko od juče, našao sam vagu, tako da znaš da nemaš više ni pršute. Znači najopuštenije možeš lagano da izneseš sarmu i dodaj onu flajku rakije.
Dragulj liberalnog socijalizma bivše Juge, dika i ponos naroda i narodnosti, željeni status i životni cilj nekolicine perspektivnih ljudi iz raje koji su želeli da se izvuku, ali i još većeg broj hordi žgadije koji htedoše da se uvale. Produkt sistematizovane transformancije metalostrugara, mašin-bravara i samoukih veterinara u drugove-članove, koji su neko mudo i zajebana čivija, transformacije vođene ideologijom da se i od najsmrdljivijeg vnuga može sklepati gospodin čo'ek.
Teka pod miškom, crvena knjižica i hemijska u džepu košulje, uz pokoje vruće prasence i par kila ovčijeg sira tutnutih u ruke druga komesara... Pohađanje osmosedmične večernje škole, marksizma i higijene, čitanje pe'šest tomova partizanskih knjiga, i par tutorijala o prepoznavanju domaćih izdajnika i zapadnih špijuna pretvarali su lokalne vucibatine u podgojene kravataše pospane i izvaljene na zadnjem sedištu belog Mercedesa stodva'jstrojke, priučavanje mlade i sisate seljančice u drugaricu matičarku da izdaje rodne listove kucajući sa kažiprstom jedne ruke, iste ruke koja je baš eto sasvim slučajno par puta zapala u pantalone pomoćnika glavnog sekretara zamenika potpredsednika mesnog odbora partije.
A vreme kao vreme, oduvek bilo čifut: zaklane prasiće koji su se dobijali preko sindikata su zamenili zaklani nekadašnji drugovi iz školske klupe, crvenu boju članske knjižice je zamenila crvena boja prosute krvi... a nekadašnji doškolovani kadrovi se još pitaju - "Zašto?". Ko zna, da su završili neke poštenije škole, verovatno bi se umesto gledanja u nebo mašili za ogledalo i našli odgovor.
Vasilije je bio healer u ekipi super-moćnih-svetih svetaca. Nema te ćuskije niti toga ašova koji su mogli što likovima koje on štiti i vida rane.
Posle masu borbi otiša' je u manastir Ostrog. Tamo priča svojim učenicama kako da koriste umjetnost healinga a kad je umro castova je na sebe mađiju neku i do dana današnjeg on izgleda ka u svoje najjače dane kad je hilova po najsurovijim crnogorskim brdima.
Vasilijom obično nazivamo osobu koja izgleda dosta dobro za svoje godine.
D: Sigurno će kiša... Nego vidiš onoga što sad kupuje ono cvijeće kod Milanke
O: E?
D: Što misliš koliko ima ljeta?
O: Nekih... hahaha! Viđi, viđi. Kakve su mu pantole! Hahaha! Šta znam... Nekih 30-35?
D: 48
O: Ostroga ti?
D: aha ovo ti je od one moje kume neki drug Izbosne. Viđi ga ka' Vasilije Ostroški. Ma ni on mu nije ravan. Ka vila je čo'eče!
Skup ljudi koji mrače. Žurka na kojoj ne želite da ostanete.
A: -Ćao, lepa ti je narukvica. Đa mi se ovo crno kamenje na njoj, baš je ono.
Darkerka: -Dečače, ova narukvica je ukrašena hematitima. Simbolizuje stradanje Midijanaca, naroda koji je Mojsije poklao pre 6 hiljada godina, usput porobljavajući sve njihove device...
Darker: Onda je Mojsijeva vojska silovala sve te device, pošto su im svi muškarci, žene i muška deca poklani na eksplicitno naređjenje Mojsija i njegovog vrhovnog sveštenika, Elezara.
Darkerka: -Taj crni kamen simbolizuje moj pogled na svet.
Darker: Pruži jezik da te častim valijumom, pa da ti pričam o ograničenosti ljudske psihe tunelima stvarnosti.
B: A da pustim ja malo "Red Alert" od Basement Jaxx-a... Ne, a? E aj palimo, vidiš da je ovde Mrkonjić Grad.
Vagres crevo je lepo čo'ek definisao. Nego držanje vagresa ima dva značenja na gradilištu:
1. Izvučeš meter iz džepa. Odmeriš meter od poda i nacrtaš trougao. Ispuniš providno crevo od 3 metra sa vodom. Zovneš šegrta:
"Mali. Drši ovo crevo na gornjoj stranici trougla."
Onda odeš 2 metra dalje pa drugim krajem creva u nivou vode nacrtaš trougao. Obatiš se šegrtu:
"Aj sad drži ovde."
Onda ponoviš dok obcrtaš do svakog prozora i vrata. Onda poнvo uzmeš meter. Izmeriš do poda, ono 0,68. Pogledaš u šegrta. On gleda kroz prozor. Popizdiš i napraviš građevinski višeboj. Definisaću ga kasnije.
2. Na građevini se uvek nađe jedan da se nije vruć vode napio u svojoj karijeri. I svaki put kada treba nešto da se dovati ili prihvati njemu se u ruci nađe čašica sa rakijom. Ista uvek bude u visini grudi. Izgleda ko Staljin sa kada drži govor i sve gleda u onaj gornji meniskus rakije, k'o da je blagoslovi svojim zborom.
A kad dođe cement da se prenese, on sve nosi onu čašicu, pa se kreće oprezno ko siroče kroz minsko polje. I sve viče:"Čekaj kume jaću!" A nikada ga posao ne sačeka.
A, ma sagne se on da privati fosnu, ali kako gleda u čašicu, da ne bi proso rakiju, onom levom rukom mlati oko nogu, ko da traži ključeve u mraku i sve viče: "Evo, evo, evo, evo!"
E jedino kad se jelo postavi. Onda bude hitriji od ostalih, pa viče:"Ajde, ljudi ostavljajte rad. Greota je da se ladi."
Sve mi se čini da sam zaboravio da kažem da isti imaju iskustvo sa svakim poslom na građevini i po koji savet za majstora. I kada majstoru dosadi pa vikne: "Mali, ajde ti i ovaj da prebacite one daske tamo." Ti odgovoriš:"Neka sam ću. Sipaj mu rakiju nek drži vagres tu kod tebe."
Uglavnom babe, kada čitaju umrlice u bilo kojim dnevnim novinama, kažu za svakoga ko je desetak godina mlađi od njih da je mlad čovek.
Sede četiri bakice u parkiću ispred zgrade, prepričavaju priče od pre mnogo godina, komentarišu državu i naslove koje pročitaju u novinama i prave stanku u prelistavanju istih kada stignu do umrlica.
baba 1: Vdi, molim te - Petrijin bratanac, ovaj Radoslav, umreo pre tri dana.
baba 2: A, je l' to beše...? (standardno utvrđivanje činjenica vezanih za pokojnika)
baba 3: Jeste, jeste, mologo fin beše on, baš... (dalje utvrđivanje podataka i sumiranje).
baba 4: A, koliko godina imao?
baba 1: Skoro 71 (sve babe imaju oko 85).
baba 2, baba 3, baba 4 (u istom trenutku): Uf, mlad čo'ek, gre'ota.
Ono što jedna domaćica govori drugoj tokom četvoročasovnog kafenisanja.Cilj je da tokom razgovora ispadnu u najmanju ruku narodni heroji.
Domaćica 1:"I eto tako,ja danas ustala,oprala veš, kuvala, peglala, kopala njivu, gasila kreč..."
Domaćica 2:"I ja isto, slatka moja. Ko nam je kriv kad se udadosmo za ove matore drtine."
Matore drtine,po pravilu u glas:
"Vas dve imate jači propagandni program neg' Gebels četres' druge. Kad vas čo'ek sluša gore se oseća neg' kad vidi onu sliku majke što vuče decu kroz sneg u zbegu."
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.