
U našim selima, gde mahom živi starija populacija, kada neko umre dešava se dvostruka žalost: jedna, manja jer je dotični komšija preminuo i druga, ogromna, strašna, jer se svako tada prepadne da bi on mogao biti sledeći nosilac štafete. I obavezno se naglašava da je preminuli bio mlad čovek, pa makar bio školski drug sa vojvodom Radomirom Putnikom.
Deda: "E, moj sine, umro nam komšo Petar, mlad čovek, sedamdesetpet godina."
Sin: "Ma, mlad k'o rosa u podne. Nego, stari, jel ti ono ono beše "mlađi", koja je ono godina? Sedamdesetdeveta? Neko mora štafetu poneti..."
Deda: "Kuuuuku, crni dušmane, koga ja od'ranih, pa ovakva mlada čo'jeka u grob 'oće ugurati! E, Sveti Đorđa, koga sam ja 'ljebom od'ranioooooo!"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.