
Придјев који се користе, у одређеном контексту, уз све именице, било да оне означавају нешто живо, било неживо. Често у разговору парадоксално звучи.
- Изнајмио сам хиљадити дио Хари Потера у видеотеци, једва чекам да гледамо!
- Поред живог интернета, ти изнајмљујеш филмове?
----------------------------------------------------------------------------
- Уф, ала сам се најео сад послије града, ништа боље од пљеске!
- Поред живог прасета кући, ти једеш пљескавице?!
- Па, није баш да је живо..
----------------------------------------------------------------------------
- Ма, не бирам ти ја нешто што се тиче музике, слушам све живо..
- Их, а овај Томо, Тоше, Џим, Курт..
Potraga za duhovnim mirom to jest nirvanom kroz opuštanje i koncentrisanje na svoje duhovno spokojstvo.
-Šta to radiš?
-Meditiram
-Šta je to koji kurac?
-Molim te lepo ostavi me na miru remetiš moj duhovni mir
-Medijana, duhovni mir, ti si bre poludeo!
-Nisam poludeo, samo želim da budem potpuno spokojan
-To je tako gej!
-Šta je bre gej?
-Brate ponašaš se kao neki Indijski sektaš peder!
-Ma nemoj!
-Pravi si Hari krišna! ajde da pevamo hari krišna, hari krišna...
-Prestani!
-Hoću da prestanem, nisam pederčina kao ti!
-Kome ti pederčina magarcu jedan, pu govno jedno!
-Koga bre ti pljuješ, jebem te u usta!
-Ma dodji ovamo da ti ja pokažem koga ti nazivaš pederom!
-Ajde spokojni hari krišno da vidim i to čudo!
-Ala ce biti spokojan kad te udesim, idiote nevaspitani!
Bespotrebno vršiti mentalni napor kako bi se došlo do nekog zaključka ili materijalizacije ideje koja je totalno nebitna u tom trenutku. Česta igračka za ljubitelje sarkazma koji korišćenjem iste sagovorniku pružaju sliku kako su zabrinuti i da im je jako stalo kao Anđelini Džoli do siročića u Bosni.
-Gospodine predsedniče imate neku crvenu tačkicu na čelu.
-Šta ujelo me nešto?
-Pa ne bih rekao da je ujed od komarca ili na primer pauka, nema otoka a i dosta je svetla ta crvena boja, krug je opet relativno pravilan, liči na laser neki.
-Ma nemoj da razbijaš glavu oko toga, nije sigurno snajp...
------------------------------------------------------------------------------------
-Au Bane, koga sad da zovemo u goste, nemamo puno vremena?
-Pojma nemam. Propadamo, sad nam bio Hari Mata Hari, šta je sledeće, Saša Ćurčić a mužički gost Edo Majka?
-Smisliću nešto, vidiš nije ti to loše...
-Pusti sad gosta, nego daj neku foru da napišemo.
-Jaoj ne mogu sad i oko toga da razbijam glavu. Idi otvori Vuku.
Najbolja taština drugarica, njeno oko Saurona. Iz perspektive zeta direktni potomak čuvenog uberinsajdera Mate Hari. Bilo da su tašta i taština drugarice još iz školske klupe (tačnije skamije), ili ih spaja jedino zajednička mržnja prema zetu, one održavaju simbiozu razmenjujući za taštu krajnje korisne, a za zeta ništa manje inkriminišuće informacije. Dupli pas ovog uigranog tandema ostavlja zeta u prašini i gorkoj taštini, osećaju koji sa opravdanjem deli istoimeni naziv sa ovim zlim prisvojnim pridevom.
Taština: Smiljka, svašta imam da ti kažem o onom tvom...
Tašta: Ništa mene od njega ne može iznenaditi... Ta pričaj, zaboga!
Taština: Ne znam da li sam ti ranije spominjala onu sisatu Cicu, već dugo sumnjam da je merka. A juče sam ga razotkrila! Ona pala niz stepenice, a kako i ne bi kad se nabila na onol'ke štikletine, kažu bio otvoren prelom, nebitno... Elem, pogodi ko je prvi pritrčao da joj pomogne! I ne samo to, već je istim rukama kojim miluje tvoje unučiće odneo do ambulante! Htedoh da ih sačekam dok ne izađu, ali počinjala mi je "Ljovisna", pa sam morala da požurim kući.
Tašta: Neće nas oprati ni Dunav ni Sava! Kurva muška!
(nakon dva sata)
Zet: Dobar dan Smiljka, kako ste mi danas?
Tašta: M'rš stoko, sram da te bude!
Pre ili kasnije, svaki bubnjar iole ozbiljnog benda, dođe na red da zasvira i na ovom kompletu. Uglavnom ima to zadovoljstvo na gostovanjima benda u emisijama poput jutarnjeg programa, nečije šarenice ili "talk show"-a na nekoj levoj televiziji.
Dok ostatak benda šatro svira na svojim gitarama, klavijaturama i dok pevač na prazno napinje kenjaru, bubnjar u pozadini cepa, uglavnom keca u prazno, smoren kao Prljavi Hari sa emgejcem, pretvarajući sebi u divnu uspomenu tetoviranje bulje usled sedenja na praznoj gajbi piva na svirci u lokalnom klubu.
Pojava vezana prvenstveno za političare, ali i druge golube prevrtače, ljude koji brzo zaborave svoje stavove. Ili bar misle da je ostatak sveta zaboravio njihove izjave.
Oliver Mandić.
" Pojavom 'seljačkog roka' Gorana Bregovića i Bijelog Dugmeta, nastalo je dvadesetak abortus-grupa, kao što su Hari Mata Hari, Crvena Jabuka, Merlin...Muzika je ponovo otišla u kameno doba."
Nije prošlo ni dvadeset godina od ove izjave, do pojave duet-pesme sa Cecom "Vreme za ljubav ističe".
U koje doba je sada otišla muzika, Olivere?
Naivna ko francuska sobarica.
Kada vas ona pogleda, kao da gledate u sliku sa omota bombonjere. A na omotu, dete sa suzom ili umiljata devojka sa šeširom, cvećem… male mace i mede i kuce. Vrhunac naivnosti i čednosti.
Al' zamalo.
Tek kasnije shvatiš da dotična glumi dobrotu i pravi se nevešta, a zapravo je moralna kurva kojoj bi i Mata Hari, kurtizana, egzotična plesačica i nemački špijun, pozavidela na lukavosti.
Kada se odmota folija i zagviri iza krupnih okica, shvatiš da si u kandžama vrhunskog manipulatora i nepriznate ćerke Nečastivog lično. Spolja gladac a iznutra jadac.
-Jesmo u vezi tek nedelju dana, ali mislim da ću da je ženim… tako je nežna, slatka… ma prosto se topim samo kad je pogledam…
-Da, da… slika se za bombonjere. E moj Mirko… vidim, i tebi je zavrtela mozak… mislio sam da ćeš sam da shvatiš ali moraću da se umešam… Sećaš se kada je moj brat od tetke, Milan, prošle godine ostao bez dinara a tek se bio vratio iz Nemačke pun ko brod?
-Aham… nego kakve veze to ima sa mojom zvezdicom, mojom princezicom, anđelčićem?
-Jes’ anđelak. Ali pali anđelak. Ta mala ga je očerupala do poslednjeg dinara a da je on jadan to primetio tek kada nije više imao ni za cigarete. Beži glavom bez obzira, menjaj identitet, lični opis… to što je dekintiran nije najgore… Jesi li se ikada zapitao zašto je Milan pustio kosu?
-Pa, pa…
-Da ga se porodica ne odrekne preko novina, budalo. Ima pentagram veličine pesnice istetoviran na vratu, još vrišti u snu od trauma koje je doživeo videvši šta rade u toj njenoj sekti.
Установе које пуштају најновије филмове јер им се јебе за лиценце и никоме се не исплати да их тужи.
-Ево сјутра премијера Xari Poter 2342 dio.
-Јебеш то,било на твнк прије мјесец дана.
Poznati srpski pisac epske fantastike, čije ogromno književno delo „Srbija“ spada u sam vrh svetskog spisateljstva, rame uz rame sa Tolkinovim „Gospodarom Prstenova“ ili Martinovom „Igrom prestola“. Dobitnik je prestižne Noblicine nagrade za književnost, a jedinstven je po tome da je to uspeo da ostvari napisavši samo jednu jedinu knjigu.
Šaljiv po prirodi, a opet pun mašte, Boris je uspeo u knjigu da ubaci oba elementa, pa se čitalac ponekad od srca nasmeje dogodovštinama njegovih junaka, a ponekad samo zastane sa čitanjem, potpuno zabezeknut maštovitim događajima iz knjige ili maštovitim predelima i prelepim životom ljudi divne zemlje o kojoj upravo čita.
Plejada heroja i anti-heroja koje je stvorio u svom delu, preti da pomrači slavu čak i jednog Hari Potera, Džedaja ili Tolkinovih junaka, a najpoznatiji među njima su Žumance, upravnik izmišljenog grada Beograda, General vojske Srbije Šuntanovac, Komadant Kraljeve Garde Slobica (oko koga se vrti najviše onih komičnih događaja), upravnik trezora poznat po imenu Region, dok se vrhunskim spisateljskim potezom smatra ubacivanje Deda Mraza u priču i to na funkciju Visokog Sveštenika srpskog Velikog Veća.
Knjiga je postala čuvena i po tome što je Boris prvi pisac koji je ubacio sebe u knjigu, tačnije lik baziran na samom sebi, a to je Kralj Licko, najlepši čovek u Kraljevini koji jaše zmaja po imenu Čeda.
Zaplet se dešava u izmišljenoj zemlji Srbiji deceniju nakon pobede nad Onim Čije Se Ime Ne Spominje, u kojoj narod živi divnim i bogatim životom zahvaljujući vladavini Kralja Licka i njegovih prijatelja, ali sile mraka predvođene divljim poglavicom Gladnim Tomom i njegovim zlim ratnicima Neobaveštenim Različkom, Pičkoustim i samoproklamovanim poglavicom plemena Čačak zvanim Udaren s Leđa u Lice, pokušavaju da svrgnu Licka s vlasti i zemlju uvedu u vekove haosa, bezumlja, siromaštva i smrti.
Naravno Licko i prijatelji uspevaju da spasu narod posle obilja smešnih i opasnih zgoda i nezgoda, epskih bitaka i velikih ličnih iskušenja, ali uspevaju i da sačuvaju međusobno prijateljstvo kojim žele da narod svoje zemlje uvedu u novu eru blagostanja, većeg i od onog u kom se sada nalazi.
Ali zlo ne spava…
- Johnny Kurajber: Buksno, ajde uzmi koji vops, pa da se zabodemo kod mene i gledamo TV duel Tadića i NIkolića.
- Buksnetina: Ajde, evo me za petnajs minuta.
.
.
.
- Boris Tadić Mi danas živimo u zemlji koja je u svetu sinonim za demokratiju i poštenje. Ulažemo veliki novac u sve bitne sfere društva. Školstvo, zdravstvo, socijalna pomoć, velike strane investicije. Sve smo to mi doneli. Zato je danas Srbija zemlja koja se smatra liderom regiona i zemlja koja je okarakterisana kao zemlja najubrzanijeg razvoja u jugoistočnoj Evropi.
- Tomislav Nikolić: To možete da pričate nekom drugom. Nekome ko ne živi u ovoj zemlji. Građani jasno vide kuda nas vodi vaša politika. Mi ćemo sve da pohapsimo, uložimo osamstopedeset miliona u poljoprivredu, milijardu u industriju i razvoj malih i srednjih preduzeća, a naša zemlja se neće klanjati nikome u svetu.
- Boris Tadić E pa mi ćemo da uložimo duplo više, sada kada smo kandidat za prijem u Evropsku Uniju, a usput ne damo Kosovo, pripojićemo Republiku Srpsku Srbiji i nastavićemo trend povratka mladih ljudi koji su otišli devedesetih iz naše zemlje nazad, pošto smo već vratili oko četrdesetpet posto, a inače da naglasim, postali smo i svetski lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Naravno podigli smo i MOST za osam godina.
- Tomislav Nikolić: Vi vratili ljude? Pa Srbija je danas zemlja sa najstarijim stanovništvom, dva miliona nezaposlenih, koje ćemo mi onim malim i srednjim preduzećima zaposliti, kao i dovođenjem Ruskog kapitala u zemlju jer naša stranka ima isključivu tapiju na saradnju sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. A što se tiče Kosova, mi ćemo da insistiramo na rezoluciji 1244, koju ste skroz zaboravili i vratićemo našu vojsku i policiju dole, naravno uz saglasnost Evropske Unije kojoj svi težimo i koja bi nas raširenih ruku dočekala kada bi mi došli na vlast.
.
.
.
- Buksnetina: Au brate. Gde ova dvojica žive? Voleo bih u toj zemlji i ja da živim, majke mi.
- Johnny Kurajber: Ma idi bre, kada ih slušaš Švica je kurac za nas. Nego da menjam ja kanal?
- Buksnetina: Ma da bre. Ne mogu da ih slušam više kako seru. I crtać je realniji. Nego sve mi je privlačnija ona tvoja ideja da osnujemo stranku. Ako ovi budu na vlasti i ovi sa njima u talu u opoziciji još deset godina živećemo u šatorima.
- Johnny Kurajber: Može. Vreme je za promene. Prvo i osnovno, kako ćemo je nazvati?
- Buksnetina: Nemam pojma. Ajde da otvorimo temu na forumu pa izaberemo najbolji predlog.
- Johnny Kurajber: Odlična ideja.
Pravi, puni, tru muški brkovi koji žare i pale svet oko sebe, a muškarčine koje ih nose jednostavno plene svojom pojavom. U reali, retko ko pamti nečiju facu na keca, ali brkove kao osnovni hajlajt retko ko može da zaboravi. Pošto je izraz sam po sebi klasičan turcizam, stiče se utisak da su osobe s ovakvim brcima zajebane, prevejane, neuništive i prejebene, što naravno ne mora da znači jer to nema veze s tim (hehe).
Da je kojim slučajem Hari Kalahan nosio zumumćare, Čak Noris se ne bi nikad ni pojavljivao na bioskopskom platnu.
Lemi, Zappa, Paja Čutura, Čarls Bronson, Jankela.
Sinonim za upornost. Neracionalnu, bezgraničnu upornost koja gotovo nikada ne daje dobar rezultat. Ali taj se nameračio na nešto, i juriće za ciljem ko Bebi Dol za flašom vinjaka.
Većina je gledala trilogiju "Sam u kući", trilogiju koja je obeležila naše detinjstvo; Hari i Marv jure za malim Kevinom; i ne zaustavljaju se na svom putu da uhvate klinca koga keva x put zaboravlja samog gajbi. On ih gađa ukrasima za jelku, granama, ciglama, elektrodama, debelim Nemicama-ali oni junački nastavljaju dalje. Zapali ih i ugasi više puta tokom filma, svira im orgulje na mudima, ali oni ne staju pa ne staju.
-Eeej, Milka, de si mi, šta ima? Otkud ti u mom kraju?
-Jaooj, ne pitaj...evo sad sam izašla 4 stanice ranije, ima da pešačim čuku i po ako treba, onaj Rade me smara celim putem, mrtva sam...
-Auuu jbt pa on te je i u srednjoj mračio?! Zar balavi i posle četiri godine jbt?!
-Katastrofa! Blokirala sam ga na fejsu i na msn-u, nekako je našao moj skajp. Napušila sam ga već više desetina puta kada me je pratio, ne pali! Ponaša se kao mazga, uporan je ko lopovi u "Sam u kući"! Da sada uzmem ćaletov bonsek i isečem mu ruke i noge, našao bi način da me i da lje smara!
Odredjena grupacija ljudi koja čim ustane pogleda kakvo je vreme napolju i na osnovu toga izbacuje link pesme. Smatraju za shodno da pokažu narodu koji današnji datum i da li je i zašto on značajan, kao i da kažu kakvo je trenutno (ne)vreme napolju.
-1. Oktobar "Hari Mata Hari - Kad dodje oktobar".
-15. Oktobar "Tifa - Kiše jesenje".
-Isti dan, malo kasnije "Prljavo Kazalište - Kiše jesenje".
-24. Oktobar "Josipa Lisac - Magla".
-31. Oktobar "Željko Samardžić - U oktobru biće u novembru".
-5. Novembar "Miladin Šobić - Bio sam jednom novembar".
-25. Novembar "Zabranjeno Pušenje - Dan Republike".
-7. Decembar "Kiki Leksandrić - Budi tu kad padne sneg".
-8. Decembar "Suncokreti - Pada prvi sneg".
-13. Decembar "Azra - Proleće je 13'tog u decembru".
E JES KURAC PROLEĆE!
Čovek koji ima rešenje za sve naše probleme, a ne znamo mu ni ime.
Kćera: Maaamaaaaa, odrala sam kolena dok sam pu... ovaj, kad sam pala sa rolera.
Mama: Ništa sine ne brini, sa'će mama to da namaže Pavlovićevom i odma' će da prođe...
Hermiona: Hari, ne idi na crtu Voldemoru! Pokušaće da te ubije!
Hari: Ne brini Hermiona, namazaću se Pavlovićevom mašću i biću imun na Avada Kedavra magiju...
Baba: Vojoj, životinjo jedna 'rčes ko međ'ed!
Deda: Trpnuću malo Pavlovićeve u usta, i neću više...
...
Kao što je jedan mudar čovek nekada davno rekao, "Nije svako duhovit, ali zato svako misli da jeste", malo je reći za naše junake koji zaslužuju ovu rečenicu da su otkrili Evropu, za njih su Kursadžije pojam nebeskog, neprevaziđenog i nedostižnog smisla za humor. Takvim junacima je dovoljno samo čestitati i ostaviti ih da uživaju uz TV Pink i njihov (h)umoristički program.
-K-U-R-S-A...
-Kur sa lukom?!
-Svaka čast!!
---------------------------------------------------------------
-Znaš šta je meni smešno?
-Šta?
-Štap ti u kevi! HAHA!
-Svaka čast!!
---------------------------------------------------------------
-Brate, ja sinoć razmišljam, i skontao sam da sam ja zapravo Hari Portir.
-Hari Portir?
-Pa da, brate, kao Haris Džinović i Kamen Mudrosti, ali nije Haris a ni Kamen, već dva. Ipak je to razvijena zemlja.
-Svaka čast!!
---------------------------------------------------------------
-Gde ćeš brate?
-U dupe na vašar, da se tako duhovito izrazim.
-Svaka čast!!
Skupili su se kao pet Moćnih Rendžera. Različiti karakteri, u svima gori želja za uspehom. Provode dane i noći u podrumu roditelja jednog od članova, i troše olovku i papir k'o Amerika naftu. Posle mučnih godinu dana, uspeva im. Trenutak je došao. Njihov album je debitovao na 7. mestu na listi, i popeo se na 1. mesto za 4 dana. Njihovih 5 minuta.
Vrte se na lokalnom radiju iz sata u sat, na svim top listama. Daju intervjue k'o faks mašina ispite, srču red-bulove i slažu osmehe na frekvenciji svake moguće TV stanice. Fanove pridobijaju brzinom svetlosti, pa na treći. A i oni manje snalažljivi se ne libe da ispljuju kintu za njihov najnoviji vrldvajd super singl, da imaju o čemu da pričaju sutradan na ''socijalnim'' mrežama. Sve ide u njihovu korist, pare nagrću k'o fanovi Hari Potera na potpisivanje nove knjige, problemi su manji od ožiljka posle skupe plastične operacije, i živi se do sutra. I tako perpetual.
I onda, prc!
Bude se jednog jutra svi zajedno u hotelskoj sobi. Novčanici prazni, kartice izmaksirane, svi tetovirani. Pale TV, i ne mogu da se načude čuda: Njihov znoj i krv je zamenila neka nova tralala-šalala pesmica uz koju ne možeš da odoliš, a da ne zviždućeš i tapkaš stopalom o parket.
Depresija. Stanje raspada sistema. I pretnja od totalnog gašenja.
Šta ćeš, gde ćeš, ulazi u limuzinu. Menadžer na spid dajlu, šta se dešava. Panika. Ništa, ajde u studio, da se okušamo ponovo. I ponovo. I ponovo.
Ništa. Ič. Mašta je isplovila zajedno sa onim jutarnjim ritualom iznad wc šolje, i kreativnost je izvršila samoubistvo kad je videla s kim se druži.
Bend počinje da se raspada. Vraćanje u svakodnevnicu je nikad gotov proces. Pojedinačni problemi polako isplivavaju slobodnim stilom. Moral opada, a sa njim i njihov ranking na čartovima širom sveta. To nije ono što su hteli. Svako vuče na svoju stranu. I živi se za sutra.
Totalna nesloga. Turneje neće biti. Oprema skuplja prašinu u studiju na vrhu zgrade u centru grada, i zgužvani papiri sa lirikama dopunjavaju dekor stana glavnog pevača. Bend je istorija. Menadžer traži nov posao, i šljaka kao dostavljač pljeskavica u rodnom gradu.
I njihova pesma se ponovo vrti na radiju, u čast benda koji je tako kratko trajao i dosegao zvezde.
Оно што имамо обичај да кажемо некоме ко се накачио у наш видокруг и једина мисија му је да ту остане, не помјера се и омета нам сваки будући поглед ка нечему интересантном, за разлику од његовог стражњег дијела.
(утакмица, камера снима, нека женска се нагузила испред)
- (чо'ек испред ТВ-а) Па ћеро, ђе си пошла с тол'ком гуз'цом? Гле ове, стала и не помјера се! Па крмачо, ниси провидна, склањај се, јој, ево гола, склањај сееееееее!
---------------------------------------------------
(професор пише по табли)
- Професоре, имам за вас једно питање?
- Реците, млади господине.
- Јесте ли читали Харија Потера?
- Заправо, да.. Сматрам да..
- Добро, добро. Вјерујете ли у све натприродне појаве из те књиге?
- Какво је то питање, наравно да не.
- Ни у невидљиви плашт?
- Мој Боже, не!
- Хм, не знам онда, једино објашњење ми је било да сте умислили да сте набавили невидљиви огртач, па нам тако омогућавате да преписујемо то што пишете..
- Извините, шта сте рекли?
- НИСТЕ ПРОВИДНИ!
Ne, nisam čitao mrtvog Harisa Potera i m’rš u pizdu materinu!
Elem, iskoristio bih ovu priliku - ali i činjenicu da je Vukajlija jedan pretežno muški sajt – da se dotaknem ovog škakljivog ali za period postseksualne revolucije više nego krucijalnog tabua.
U čemu je, ustvari, štos sa jebenim gutanjem? Nama muškarcima, realno, nikako nije dovoljno to što zbog nas danas žene maltene gole šetaju po ulici, primaju u gotovo sve rupe koje imaju u opticaju i konstantno se odriču svog sopstvenog zadovoljstva zarad našeg ( da se ne lažemo, bre ). Čak su svarile i ideju spavanja u rč kao jedan od vidova kontracepcije - iako ih isti NAJVEROVATNIJE boli – ne bi li nam se eventualno još dodatno dodvorile, ali mi smo i dalje jebeno nezasiti.
I evo, već nas čujem kako se iz sveg glasa deremo o nekakvom poštovanju...Kakvom kurac poštovanju, bre?! Šta - ako zguta moje ponosno, cenjeno, plodno i u svakom slučaju OGAVNO seme, pokazaće da me poštuje?! Pa, to je ne sprečava da jednog lepog sunčanog utorka ( ili srede - gotivim srede ) ode i zguta nečije TUĐE ponosno, cenjeno, plodno i u svakom slučaju ogavno seme! U čemu je onda, ponavljam, stvar? Odgovor se nameće sam po sebi - ŽENE. Zapravo, od onog istorijskog trenutka kada im je – siroticama – priznata polna jednakost i omogućeno pravo da glasaju ( za nekog muškarca, naravno ), žene su te koje se jebeno pitaju za SVE. Ta čudovišna tvrdnja leži u zastrašujućoj ali i nepobitnoj činjenici da iako danas svetom vladaju muškarci, ŽENE SU TE KOJE VLADAJU MUŠKARCIMA a to je, priznaćete, istina koju ni Den Braun ne bi mogao da isere.
Ta vladavina počinje još od malih nogu preko majki, baba, tetaka, strina, učiteljica i profesorki klavira a kako muški subjekt stari i sazreva u sistem se uvode i oni teži oblici vlasti: simpatije, prve ljubavi ( držanje za ruke i taj rad ), peting-devojke (obogaćen program ), skidačice mraka ( mnogo zajebane drolje ), veze i vezice i, kao šlag na tortu, SUPRUGE, taj najteži od svih autonomno-letalnih oblika.
Ne gutaju one nama, ljudi, već SEBI. Što pre to budemo shvatili lepše ćemo živeti. A ni onanisanje nije loša opcija. Samo treba češće menjati ruke. Pozdrav.
Eto, moja draga ne guta pa je ja opet slušam. Mojne me izdate.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.