
Babe, a i ostali koji se brinu oko toga kako je nemoralno bacati hljeb uvijek nam govore: "Prvo pojedite ovaj hljeb od juče, da se ne baci, pa onda jedite ovaj današnji!" E ja im sad kažem da su potpuno u krivu! Ako budemo danas jeli hljeb od juče, onda će današnji ostati nepojeden, pa ćemo ga morati jesti sutra, kada će on postati - jučerašnji. I ako se te filozofije budemo držali, stalno ćemo jesti jučerašnji hljeb. Zato ako u kući ima današnjeg hljeba, jedite ga danas, dok je još svjež, a višak hljeba, bio od juče ili od danas će se ioanko jednom baciti. Ako vam je problem što morate bacati hljeb - nahranite njime golubove ili ga okačite u posebnoj kesi pored kontejnera, pa će ga neko možda iskoristiti.
Stara srpska reč za wc. Ima logike, ono što je klozet kod nas i liči na ormar, pa onako na sred ledine, "po napolje".
Može li neko da nam objasni etimologiju?
Kaže se za nekog čije psihičko stanje nije primereno trenutnoj situaciji. Karakteriše ga blokada misaonog toka i totalno razuzdano ponašanje.
~ Brate jesi video sta je Šomi juče uradio ? ~
" Ne, šta? "
~ Juče, došao ti on u kafanu, seo za šank, naručio pivo i sedeo je tako celo poslepodne, totalno zabunjen, kao da nije tu. Kasnije je odjednom samo ustao, išamarao pola kafane, konobaricu uhvatio za sisu, uzeo mikrofon i počeo da peva. Kasnije došla murija i odvela ga. Kažu da će dobiti uslovnu ~
" Ma nije ti on sav svoj, taj ti već ima uslovnu na mozgu "
Izraz koji se koristi radi podsmevanja drugih ljudi koji se nalaze uglavnom u nezgodnom lezecem polozaju, ljubeci patos.
Na fudbalu:
Decko vodi loptu, saplice se i pada.
Publika se cepa od smeha, i tu se uvek nadje neki baja iz prvog reda, koji je uvek spreman da dobaci: E sine, sto pases kad ima nakoseno.
Uglavnom dobacuje deci mladjoj i slabijoj od sebe, jer je tako siguran da ne moze da dobije batine.
Izrazi koji se koriste da bi se makar na neki nacin pohvalile ruzne devojke, koje niko nece ni za sta drugo, sem da im budu drugarice. One moraju da budu dobre prema svima, ljubazne, da se na sve smeskaju, da hvale i nalaze vrline ljudima koje s razlogom svi ostali iz odeljenja ogovaraju i najzesce pljuju, jer jedino tako mogu da nadju sebi drustvo. Suprotno, zgodne devojke mogu da budu i kucketine(sto nikako ne znaci da su inace takve), opet ce uvek imati drustvo, pogotovo muskaraca i ruznih devojaka, jer su lepe i pozeljne.
-Ma gde cu nju da muvam, vidi kakav je akrep....ne bih je tucao ni kamenom ni kurcem...ne bih je dodirnuo ni stapom...- Sto si takav, a ona je dobra...
-Lele, ova ruzna za medalju. -Nemoj tako, ona ima dobru dusu...
Rečenični sklop koji često koristimo u stalnom govoru, onako iz nakvike, nešto ko dobar dan, ali najgluplje pitanje koje možeš postaviti nekom kog sretneš u domu zdravlja, ili nekoj sličnoj zdravstvenoj ustanovi.
Kako je šta ima, jesi dobar?
-Ma ekstra, ovde došo jer sam čuo da penzosi prave žuraje da se usereš, a medicinske setre se sad oblače ko u pornićima. Naravno da nisam jbt, koji ću moj ovde da sam dobar?
Naizgled sasvim bezazleno pitanje, svakodnevno korišćeno prilikom čavrljanja sa prijateljima i poznanicima. Međutim, upućeno novopečenom bračnom paru od strane njihovih roditelja, pitanje dobija potpuno novi smisao -- roditelji se interesuju za naslednike, i to mladim supružnicima na ovaj način "diskretno" stavljaju do znanja.
- I eto, posle smo bili na ručku, prošetali smo se malo pored reke i došli kući... Uh, mrtva sam umorna, idem da prilegnem malo.
- Auu, ćero, pa je l' ima nešto novo? Krajnje je vreme...
- Daj, kevo, prekini više, rekla sam ti sto puta da se ne mešaš u to! Kad bude nešto novo, saznaćeš!
- Pa doobro, nemo' se ljutiš, ja samo da pitam, reko' možda ne znate kako to sve ide, mladi ste...
Čest je slučaj da ljudi sa nižim intelektualnim kapacitetima, budu blagosloveni sa neke druge strane.
Što si gluplji, to si brži.
- Ej ’de si brate, si stig’o?
- Pego brate, mojne me s’ tim forama, valjda vidiš da sam stig’o.
- A moraš ti da mi ukenjaš foru, pa to ti je. Nego, pustila te Tanja da dođeš, a?
- Ma šta pustila bre, sam sam doš’o! Ona otišla na onu Yogu, pa moram da požurim nazad da se vratim pre nje.
- Izem te tako erlavog! E, eno stiže Velja, ajde da ga naložimo za onaj „Zoo banat“, da mi se još jednom odveže pupak od smejanja.
5 minuta kasnije...
- De si Veljo? Nema te k’o da ćeš da poskupiš! Si se razljutio malo, a?
- Ma terajte se obojica. Ostao sam bez posla zbog jebene kafe, da te nisam pozvao za savet onaj dan, još uvek bi na miru istovarao one poklopce od šahti, Bog da me vidi!
- Ma ne klonjuj duhom komšo, imaš mene da ispeglam stvar. Našao sam ti odličan posao. Picikato!
- Podjebavaš, a?
- Ne, majke mi! Čuo jutros da u „Zoo banatu“ traže šetače pasa što ih gospođe ostave dok su na poslu.
- To ona radnja u Generala Drapšina što drži onaj mrljavi Đura iz Albertove?
- Jeste Veljo, ta! Slušaj pažljivo. To ti nisu makar kakvi kerovi, to su sve fine rase što im govno miriše na lavandu.
- Pa nešto i ne gotivim lavan....
- Ne seri, nego slušaj. Imaš tamo da biraš, sve ker do kera. Mali ker 50 din. po satu, veliki 80 din. po satu.
- U jebote, dobro si mi rekao za to! Ima da ih šetam k’o gospodin čovek, a ne da teglim one poklopce od šahti.
- Realno, onaj posao i nije bio za tebe. Nisi ti brate rođen da fizikališeš.
- Bolje da ja krenem tamo odma’, a? Da ne nađu nekog drugog u pičku materinu.
- Neće ako požuriš. I zapamti, obavezno traži da ti daju korpu, neće oni da ujedu, al’ za svaki slučaj.
Pola sata kasnije...
- Dobar dan u radnju.
- Dobar dan, izvolite.
- Ja sam doš’o povodom oglasa.
- A pa lepo. Želite da usvojite ovog jazavičara? Bogoljub je mnogo poslušan i vrlo malo jede.
- Ma ne bi ja ništa usvajao, ja bih samo da ih šetam.
- Oprostite?
- Niste me razumeli. Doš’o sam da šetam pse, one što vam gospoda ostavi na čuvanje.
- Ali...ovo je prodavnica kućnih ljubimaca, ja vas zaista ne raz...
- Znam, znam, zato sam i došao kod vas. Znate, ja sam veliki obožavalac kućnih ljubimaca, jednom sam imao kornjaču.
- Znate šta, vi ste pogrešili nešto, nemamo mi ovde nikakve pse tog tipa.
- Kako nemate, evo sad sam čuo da laju iz ove prostorije pored.
- Grešite, to su psi za proda...
- Da skratimo gospođo, pošto mi se žuri. Dajte vi meni 4 komada ovih malih po 50 dinara. Šetao bi ja i ove veće, da se ne lažemo, veća je i zarada, nego me ujela neka lamba prošle godine, pa ih se pomalo plašim, što je sigurno, sigurno je. A od tih velikih bih mogao da šetam samo 2 komada, mnogo jako vuku, a to mi je samo 160 dinara po satu. Ovako vi meni lepo dajte 4 komada po 50 dinara, znači to mi je 200 dinara i mirna Bačka.
- Znate šta, ja bih vas zamolila da napustite lokal, ovo je jedan veliki nesporazum.
- Ma kakav nesporazum?! Šta? Tražite nekog lepšeg za ovaj posao? Mogu ja da odem da se presvučem, brzo bi ja, tu stanujem iza ugla, preko puta Jovan Popović škole...
- E sad je stvarno dosta, vi ste ili ludi ili se neko ozbiljno poigrao sa vama, verovatno priroda.
- Ma i poigrao bi se ja sa kerovima, nije nikakav problem. Dakle, dajte mi 4...ne, ne, 5 ipak 5 komada malih i obavezno mi dajte korpe za njih. Pega rek’o!
- Znaš šta decxko, da se nosiš lepo u tri lepe muškatle! Neko te je opasno navukao. Razumeš? Neko te ZAJEBAVA!
- Ali, gospođo, meni je Pega...
- Ma kakav tvoj Pega, vuci to dupe napolje iz moje radnje! Kakvi sve debili neće ući ovde....radim tu ko crnac, da bi me zajebavali...
Par sekundi kasnije...
- Trči Rale boktemazo, evo Velja izlazi iz radnje, snimio nas, pobiće nas ko mačiće!
- Sunce ti jebem, ala trči, nisam ni znao da toliki korak ima!
- Trči taj k’o lud. Ko nema u glavi, ima u nogama!
----------------------------------------
NAPOMENA: Veljo druže, ako ikada ovo pročitaš, ne ljuti se k'o Boga te molim. Nisam ja, Pega je!
Opis ispita ili kontrolnog zadatka na kome dežura profesor ili asistent koji pati od kratkovidosti ili ga jednostavno bole kurac za sve to. Kod svakog studenta ili učenika se u tom trenutku može pronaći ogroman broj oružja koje im pomaže u polaganju u narodu popularno nazvanog puškice.
-E, ćao kolega. Jesi učio teoriju električnih kola? Jebote, ja sam se prekino, nisam spav'o dez dana.
-Koja si ti dijagnoza, leptejebo... Na tom ispitu ima više oružja nego u afričkom građanskom ratu, evo ja iskopirao i svesku i zbirku zadataka. Idi, kobejnuj se.
Česta pojava kod muških jedinki gde se svakog jutra pitate da li se ispišati k'o čovek, ili ga izdrkati k'o majmun.
Često mi se desi da se probudim sa kamenom erekcijom. Možda je to zbog snova, možda zbog manjka seksa, možda zbog moje ultrapotentnosti ili možda samo zbog toga što mi se dig'o.
Keva me još od malih nogu učila da tempiram kada ću ići wc, tj. da naviknem organizam da idem da kenjam i šoram ujutru, u to doba pred školu, tako da me ne hvata "frkica" na času. Ja evo, već treću deceniju svog života kenjam čim se probudim, osim ako ne zaboravim, a volim da šoram i kenjam u isto vreme, ništa slađe.
Problem često nastaje kada se probudim sa jebenom bejzbolkom u gaćama. (onom šuntavom, što se prodaje po ekskurzijama na Kopaoniku i Zlatiboru, ima ispisano jebeno ime mesta, tipa čajetina, i predstavlja svojevrstan suvenir, pravi komad drveta koji je simbol čitave kulture toga mesta, jebena bejzbolka)
Ustanem sedem na šolju, čekam da se iskenjam dok ne znam šta da radim spreda. Dal' da piškim ili da se igram. Najčešće bih ga tako slatko izdrkao, jer je jebeno tvrd stamen i u najboljem izdanju, ali mi se u isto vreme i mnogo piški.
Onda probam da zavučem u šolju, ali teško ide (tu ide tehnika dijagonalnog šoranja u sam vrh šolje, ima negde neka definicija o tome), onda ga izvadim pa krenem da drkam, ali jebeno mi se pripiša.
Tu nastaje najgora dilema koja me skoro svakog jutra muči. Ako se ispišam, drkanje posle toga mi neće biti toliko zabavno, a i odužiće se, a ako ga izdrkam (ako uspem, a da urin pod pritiskom ne pređe u kontraofanzivu), neću moći da se ispišam odmah posle toga, zbog nesavršenosti muškarca kao jedinke. A mnogo volim da se ispišam ujutru, onako, junački.
Sve bi to možda bilo mnogo lakše da nemam tu naviku da se iskenjam svakog jutra, a pošto sam brzi kenjač onda sam već do sada obavio taj posao, ako ne ceo, a onda barem do pola, a guza musava.
Najčešće se ispišam, pošto ipak više volim da se olakšam, a onda ako imam vremena i ne moram nigde da idem, vratim se posle 10-15 min pa odradim i to drugo.
Ne znam za vas, ali ja tako.
Sve u svemu, žene su blažene, one nikada nisu u dilemi.
- Brate, večeras je turnir kod mene. Ponesi cenera.
- Možda ću doći.
- Šta možda kojepičkematrine?!!
- Trebam da se nađem sa onom Majom sa faksa. Možda prošetam labuda loma.
- Jel to ona šatro prepička što ima sisu ko indžuri tajm?!
- U koliko je turnir?
Ne, ova rečenica ne predstavlja antipod onoj "Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra" već je njen nastavak. Ne može se sve baš danas.
Koristi se posle radnog dana pretrpanog obavezama koje nisu dozvolile da se svi planirani poslovi završe. Jednostavno - nije bilo vremena, ali uradilo se dosta toga i treba biti prezadovoljan učinjenim.
Ostatak će da se uradi sutra, nije pao šećer u vodu.
- Markoviću, šta si ti radio danas?
- Pa, prvo sam jutros razvezao radnike iz treće smjene kućama. Zatim sam kamionom robu prebacio u drugo skladište. Istovario sam viljuškarom ono što je stiglo iz uvoza. Nabavio namirnice za kuhinju. Proknjižio račune ulaznog materijala. Proknjižio izvode. Napravio i poslao ponudu strancima što su zvali juče. Napravio i poslao PDV prijavu. Odvezao na previjanje onog što mu je mašina otkinula pola prsta. Instalirao antivirus na svih pet računara. Odgovorio na mejlove...
- Fino. A, jesi li sravnio šiktarice i napravio obračun plate?
- Nisam stigao, gosn direktore!
- Pa, dobro... Ima i sutra dan.
- Ali, sutra je nedelja!
- Pa?
- Ništa, ništa...
Rečenica kojom se teši jedna vrsta ljudi u narodu poznata kao Pičkopaćenici. Sigurni su da je 'ona' bila samo jedna kap u okeanu pičaka.
Ono što nikako ne uspevaju da sagledaju jeste da im je oprema koju koriste za pecanje stara, neefikasna i raspada se. Takođe ne znaju da jedna zlatna ribica može vredeti više od hiljadu ajkula.
- Uspeo sam i to. Oterao sam od sebe sve što je mom životu davalo smisao... Sada mogu mirno pod štrik!
- Brate nemoj da si u kurcu pa naći ćeš ti bolju, ja sam uvek govorio da ima još puno riba u moru, to nek ti bude motivacija.
- Ali ti si ljigavi Steva koji nikada nije imao devojku i pičke nije video van PornHuba, šta ti znaš o tome?
- Khm, e imam dobar kanap za pecanje kući, hoćeš s njim da se besiš?
Medicinski stilizovana konstatacija na ušljemanost rendom individue usled konzumacije značajnije količine vina. Ironično, u takvoj eventualnosti obično je glava "pacijenta" ta koja naprasno oteža za par jedinica gvožđa ( Fe )...
- Dobro veče, gospodine...
- #$%&#$%...
- Vaš ličnu kartu i vozačku dozvolu...
- #$%&#$%...
- Ličnu kartu i vozačku, gospodine!
- #$%&#$%&!!!
- Ovo je slika neke žene, gospodine. Hoćete li mi dati Vašu ličnu kartu i vozačku ili moram da Vas izvedem iz voz...
- Ej, Mile, o'ladi malo, 'leba ti, zar ne vidiš da "gospodin" ima višak grožđa u krvi, dovde se oseća na Smederevku, bre!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- I?
- Šta?
- Pa, šta ti je rekao doktor?!
- Ništa. Imam povećane trigliceride i holesterol, a smanjen kalcijum i gvožđe. Moram više da se krećem...
- A "grožđe"?
- Šta sa grožđem?
- Pa, obzirom da se svaki dan oblokavaš sa bar litar onog vina što ti je don'o kum - daleko mu lepa kuća - mislila sam da će možda da se vidi u nalazu krvi. E, i ja naivna...
Pjesnički način da opišete nečiju higijenu kratko, jasno i jebitačno.
Takođe se ovom rečenicom neko može pokopati u društvu do te mjere da ga bude sram sledećih 6 godina.
- I znači ti i Mirko cimerujete, stvarno mi je drago zbog vas.
- Ma da, mislili smo i tebe Brankice da zovemo ali Mirko na nogama ispod noktiju ima sedam ari zemlje, pa ono ne znam da li imaš lopatu da obrađujemo to, ako imaš slobodno možeš da nam se pridružiš u poljoprivrednim zanimacijama.
- Ma nije.. .To samo.... Brankice nije istina, laže. . .
Pomisao koja nastaje kada nam prdež nije potpun, te kada pokušamo da prdnemo samo imamo osećaj da će da pokulja napolje prethodni obrok...
X: Brate, mogu da prdnem..?
Y: Ne!
X: Daj, molim te... Pod teškim sam otrovima..
Y: Ne, bre, ne može i tačka!
X: Ali brate, molim te...
Y: Dobro, ajde...
X: (napreže se...)
Y: Šta je sad, što ne prdneš..?
X: Ma neću, ako prdnem ima da se userem...
Moto svake udovice.
Naravno, posle muževljeve smrti.
Iskusno pitanje osvedočene škrtice, kojim izbegava plaćanje računa u društvu. I što je najgore - uvek mu prolazi.
Kafana u Beogradu, tri sata posle ponoći...
Mare: Brate ubili smo se, ja ne mogu više!
Džoni: Ni ja!
Bane: Ne mogu ni ja više! 'Oćemo da idemo?
Ćomi: Zovi konobara da platimo!
Konobar: Momci, tačno 6 400 dinara.
Bata konobaru: Izvini, je l' ima ovde negde blizu neka menjačnica(!?) imam samo evro!
Mare: Aj Bato ne seri, koja menjačnica u 3 ujutru, sad' ni pekare ne rade. Daću ja za tebe!
Bata: Aj matori, pa ću ti ja dati sutra.
.... (malo sutra)
Jasan znak da te sagovornik ne sluša. Količina njegove zainteresovanosti za temu razgovora se mjeri stepenima kurčevog bola. Tvoja priča mu je upravo napravila promaju među ušima, što je rezultiralo velikom količinom bola u istim.
- Sad mi počeo i ispitni,a ona bla bla bla bla, truć, bla truć, rok grok spavala grok truć jebanje bla njiiiiiiha bla bla grok truć večera grok grok grok truć truć....
- Ja, ja jes' tako.
- Pa jel' da sam u pravu? I onda ona bla bla bla bla grok grok kva kva ko ko ko rekla stara poslati hrane u petak, truć bla bla bla zev bla bla i rukomet bla bla Šešelj njiiiiiiiiha prrrrrrrrr dvije kokoške bla bla bla truć i onda kaže nikom nijeee žaooo kao meeeeeni, što mi dragu sada druuuuuuuuugi ženiiiiii. Alkohol bla bla bla bla truć žurka bla bla bla grok slatka Maja sa farmaceutskog će biti tamo, bla bla bla haaaaaaaaaa grok bla truć. Truć.
- Pa ono jes' sve to ima svoje. Nego kad hrana stiže i šta reče za Maju?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.