
Napomena autora (prim.prev): pročitaj prošlu epizodu: klubovi, radi boljeg razumevanja dolenapisanog teksta
Napomena autora (prim.prev.): Činjenica je da autor nema nikakvih iskustava sa koncertima lagane muzike, zato što takih nije bilo u skorije vreme.
U psihologiji ima nešto što se zove gregarni motiv, zbog čega osoba ima želju da je guraju, gaze i gase joj pikavce po rukama, ukoliko se to dešava u okruženju velike gomile ljudi. Mene to ne privlači ni blizu toliko koliko skoro sve ostale. Verovatno je do mene, pošto je zadnji veliki koncert koji me je zainteresovao bio onomad kad su "Kelti" dolazili zbog "Gitarijade". Ispadam hejter. Naravno da ispadam, a to je zbog toga što Boško koristi ono "hleba i igra" da kontroliše stado seljačina i fensera. Dodatan doprinos daju Cigiji koje, i pored smoga, namirišem pre nego što ih vidim, a ne treba zaboraviti ni maloletne pripadnike Al-Kaide koji su došli da potroše zalihe eksploziva sa Nove.
Sve u svemu - ne baš idealna atmosfera za romantiku.
1: Ooooooooooo pa di si ti, kako ide, kako škola i to?
2:Pa...
3: Ne iji govanah, to je retoričko pitanje. Nego, idemo večeras na centar, dolazi Vasić. Nije baš grandž al će si pomine, štono kažu.
2: Brate, mani me, provešću se isto kao i za Novu, a on će da otpeva tri pesme i uzme pola gradskog budžeta.
1: Nećeš, iz prostog razloga što neću da ti dam. Njihaćeš bokovima ko što Željko propoveda, ili će u suprotnom ono što ti je ispod njih da ima bliski susret sa mojom patikom.
2: De momci mante me, nije to za mene.
3: Ne kenjaj bre bratori, polaziš s nama i da nisi slučajno opet poneo pancir, očekujem da vidim te ruke u vazduhu, a ne ko prošli put da mi brojiš metriku u "Kalašnjikovu", ščuo decxko?
.................30 minuta kasnije......................
1: Oooooooooooooooo pa vidi ti ko to prisustvuje događaju gde ritam ima prvenstvo nad rečima! Čemu takva faca brej?
2: Pa..
3: Ne iji govanah, rekoh da će večeras super da ti bude, shodno tome odloži pancir i ajmo napred!
...........5 minuta kasnije........................
1: Mhm, da. Čekajte tu, idem ja da upoznam neko društvo, videću ako je sa nekime, da nađemo i vama. (odlazi)
3: Brate Dvico aj da vimo na delu sva ta tvoja pisanija o romantikama i sličnim njesratima. Izromantiši recimo...nju, a ja ću da te častim kokicama.
2: Brate...
3: Ej, Željko kasni, meni je dosadno, sumo sumarum - mala je kao prava Šveđanke, baci se na poso.
2: (u sebi: sto mu albuma za Svetsko prvenstvo 2006. u originalno izdanju Paninija) Ne ide to tako, prvo treba...
3: Ekskuzmi, hev ju met Ted?
Rendom ženka(u daljoj konverzaciji "4"): Stvarno se zoveš Ted? Si Amer? Ili Englez? Oooooooooooo momci sa njihovim akcentima su taaaaaaaaaaako slatki! A jel imaš kuću tamo? Če, el me razume on šta mu ja pričam sad?
2: Ne zovem se Ted jebemusve!
4: Oh...to je..razočaravajuće...
2: Enivej, zovem se Nikola, al možeš da me zoveš kako ti drago, to i onako nije bitno, treba da odgovaram latinski u skorije vreme, tako da mi sva krv treba (pokazuje glavu) ovde. U svakom slučaju, hteo sam nešto da ti kažem, ali...sve moje misli nestaju u vrtlogu drhtaja ovog kuckala što preskače svaki put kad se neka zvezda ogleda u nekom od tih savršeno...(u sebi: jebemti mrak, koje su boje?!)khm...zelenih očiju u kojima sam se izgubio.
-Počinje Željkov koncert sa sat vremena zakašnjenja, solaža na mikseti. Maltene ne čujem ni sam sebe
2: Malo sam zbunjen zato što sad vidim smisao svake greške koju sam napravio u životu (u sebi:dolazak ovde je jedna od povećih), zato što su me dovele do toga da te vidim. Zbunjen sam, da, ali da li bi mi dala ruku i pustila da budemo zbunjeni zajedno?
4: Hehe. Aj će se gledamo negde Trojko. Ti romantični, idi šetaj negde...(odlazi)
3: Tetralol bratori, al si fejlovao! Iskreno, jes gej to što si sad iskenjao.."Zelene oči u kojima sam se izgubio", ne da ću da te zebavam zbog toga, nego ono...pomešao si danas i šekspirovsko vreme. Ubaci malko perverzije u muvanje brej, moraš da dominiraš scenom!
2: Kao što sam onomad pokušao da ti kažem bratori, ne ide to tako. Ne mogu da krenem kao Djomla sa "Ej mala, imaš dobre dojkare", moraju da budu oči, ili kosa, ili nešto u tom fazonu, a ne uvećano uz pomoć platna i žica.
3: Brate, pričaj ti šta oćeš o koedeksima, jedini kodeks koji ja znam je navijački, a jedina budaletina koja će večeras sama da jede kokice si ti. U stvari nisi. To jest, i dalje si budaletina, al nećeš sam da jedeš kokice, daj malo.
2: Vidiš, godine nas obrade različito. Nekome postane važn..
3: O zajebi me više!
2: Brate, ako možeš, uživaj u lirici srpskog džet-seta...
-Petarda puca, pravi oštećenje na patici
2: Šupičkumaterinu! Idem ja kući. Ajgudbaj.
Žalosna životna činjenica. Šta vam vredi učiti, truditi se da saznate kad najbolje prolaze oni koji žive u blaženom neznanju. Odsustvo želje za traganjem, samouništenjem učenja je komforniji vid života i to je de facto, zalud sve velike premise i citati u slavu učenja. Nema potrebe-sve je to već neko negde umesto nas obavio, ne zamarajmo se.Ne znajmo i budimo srećni!
- Amerika (vodeća sila današnjice, sic!,čiji stanovnici ne znaju ni da postoji ostatak sveta a kamoli da se unose u štošta drugo kao što je npr.njihov posao, politika njihove vlade i slično)
- Sponzoruše (Što bi se ona zajebavala s učenjem i oplemenjivanjem svog mozga, lepo se napuca, uhvati šta se uhvatiti može a da je pobogato i eto-čak i psiholozi tvrde da je brak iz interesa najuspešniji. Nema izneverenih očekivanja).
- Partneri nevernih partnera (Bilo da su muškarci ili žene u pitanju zar nije lepše ne znati da se ona ili on kurva i mirno provesti vek neuznemiren?)
- Šabani, pevaljke, estradnjače(kakvo bre muzičko obrazovanje, u Srbiji je ionako samo važno zvati se Šaban, Hasan, Bajram i potpisati ugovor skimvećtreba, a zna se s kim treba. Ko jebe note, talenat i vežbanje, ionako to odavno par kompova obavlja)
- Učenici, studenti, radnici(Šta ima ti tu da talasaš i otkrivaš toplu vodu, ona je davno otrivena, dobri ljudi su se umesto tebe davno pobrinuli za to, ćuti i pohađaj, ne postavljaj glupa pitanja.)
-Šta kome treba da zna zanat, ionako se odavno više ništa ne opravlja, kupiš novo, staro baciš, jednostavno, fak d šegrtizam.
-Ah ti blaženi isprazni mozgovi, u modi je biti Forest Gamp, Homer Simpson, Sunđer Bob s istoimenim mozgom.
.....
Eto, zar nije neznanje lepo i svi srećni?
Isto kao što u RL imamo merenje vremena od rođenja Isusa (B.C: before Christ, iliti pre nove ere, po naški), tako i na Vukajliji imamo merenje vremena od Pre i Posle Kurda.
Pre Kurda: Mistično vreme gde su se razni heroji Vukajlije uzdizali i padali.
Posle Kurda: Ništa više nije bilo isto....
-E Neo, šta je ta priča o tom Zlatanu55?
-Ufff... davno je to bilo. Zlatan je prvi lik koji je prestigao Abraxusa, ali to je bilo Pre Kurda. A onda se saznalo da....
Начин на који фудбалери, тренери, селектори, коментатори правдају своју екипу после недобијеног меча. После 2 пенала која им нису досуђуна, 5 слободних удараца на ивици шеснаестерца и још неких судијских грешака, гол у 90. минуту или кош у последњој секунди им и неће тако тешко пасти ако успеју да убеде гледаоце да нису криви за то.
-Примили смо тај несрећан гол у надокнади времена али да нам је неко понудио бод пре утакмице, оберучке би га прихватили.
_____________
-Нисмо погодили тај шут у задњој секунди, али да нам је неко понудио пре меча минималан пораз против силних Немаца...сигурно би прихватили.
Rečenica kojom objašnjavate ortaku da je riba, zbog koje je njegov vršnjak upravo salutirao kada ste je videli na ulici, prošla ozbiljnu generalku i da njeni sifoni, guza i pune usne nisu dar majke prirode već najverovatnije rođendanski poklon, samo se ne zna od koga. Pravi efekat upotrebe ove rečenice dobija se kada ortak, za razliku od vas, ne zna dotičnu devojku od pre remonta.
Peca: Uuu brate divi onu cupi. Jebem ti život kako je dobra.
Srle: Matori ništa ne valja.
Peca: Jes' ti normalan? Kako bre ne valja, vidi je kakva je. Boginja. Vidi bre kakve su joj sise, na jednu legneš, drugom se pokrivaš. A tek bulja, pa usne k'o stvorene za lupkanje po njima.
Srle: Aha instant. Matori ništa nije njeno. Plastična je k'o lego kocka. Na njoj je rađena veća generalka nego na Zastavi 101 iz '85.
Peca: Jeste, baš ti znaš. Da ti se nije možda poverila?
Srle: Poznajem je budalo. Zvali smo je Marina Impotencija, jer je sve padalo kada je vidimo. Kakva viagra, kakvi kurci, ništa nije delovalo protiv nje.
Ne, ova rečenica ne predstavlja antipod onoj "Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra" već je njen nastavak. Ne može se sve baš danas.
Koristi se posle radnog dana pretrpanog obavezama koje nisu dozvolile da se svi planirani poslovi završe. Jednostavno - nije bilo vremena, ali uradilo se dosta toga i treba biti prezadovoljan učinjenim.
Ostatak će da se uradi sutra, nije pao šećer u vodu.
- Markoviću, šta si ti radio danas?
- Pa, prvo sam jutros razvezao radnike iz treće smjene kućama. Zatim sam kamionom robu prebacio u drugo skladište. Istovario sam viljuškarom ono što je stiglo iz uvoza. Nabavio namirnice za kuhinju. Proknjižio račune ulaznog materijala. Proknjižio izvode. Napravio i poslao ponudu strancima što su zvali juče. Napravio i poslao PDV prijavu. Odvezao na previjanje onog što mu je mašina otkinula pola prsta. Instalirao antivirus na svih pet računara. Odgovorio na mejlove...
- Fino. A, jesi li sravnio šiktarice i napravio obračun plate?
- Nisam stigao, gosn direktore!
- Pa, dobro... Ima i sutra dan.
- Ali, sutra je nedelja!
- Pa?
- Ništa, ništa...
Iliti, što je djevojka gluplja, lakše je smuvati je za kres šemu. Nema bespotrebnog smaranja, zapitkivanja i ljubomore, samo zovneš i odradiš pos'o. Gospodski.
- Đe si buraz, otkud ti u čitaonici, među običnim smrtnicima? Mislio sam da si očistio godinu...
- Očistio, nego šta. Al' ovaj put sam tu drugim povodom.
- A to je?
- Pičke.
- Kako bolan pičke?
- Fino, eno na primjer ona plavuša tamo, vidi kako se unervozila nad Krivičnim, sad joj upadnem, izvedem je na pauzu i uz malo sreće to postane puš pauza, ako me razumiješ.
- Koju, onu treću s lijeva? Jesi lud, ta je glupa k'o kurac, ovo joj je ravno jedanaesti put da izlazi Krivično, pričali smo prije par dana kod aparata za kafu, ne zna rečenicu da sastavi bez "brate, znači, jebote", klasična beogradska nafurana glupača.
- Odlično!
- Šta je bolan odlično?
- E moj sine, što je gluplji seljak, bolja je krtola. Odo' ja da joj upadnem, javljam ti šta sam uradio.
- Ajde...
Način na koji nas novinar uvodi u laž koju je smislio ne bi li imao veći tiraž ili gledanost, pošto su priče kojima svakodnevno farbaju narod žešće smorile i njih same. I tako u svoj toj dokolici smisle neku pričicu za farbanje ovaca i likova kojima je IQ jedva dvocifren, pa od normalnog čoveka očekuju da im poveruje u priču iz koju nisu pustili nijedan snimak, sliku, nisu našli svedoke, a još je i izvor hteo da bude anoniman. Dok bi se u bilo kojoj zemlji, koja je ozbiljnija od Zimbabvea, ovaj medij kritikovao i ljudi bi ga svakodnevno kačili na kurac, kod nas su ti mediji sinonim za velika muda, slobodu, pravdu, jednakost... Kako niko ne proverava tačnost ovih podataka, zato što novinari ne smeju da kažu ''ime'' izvora jer je to kršenje ljudskih prava.
B92 vesti, ćelava voditeljka sa sidom:
Kako nam je javio izvor koji je želeo da ostane anoniman, danas je bio svedok tuče u kojoj su dva navijača Partizana brutakno prebila momka romskog porekla, uz pesmu ''Svi Cigani na straži, pušili su Draži''.
Vesti u Zimbabveu:
Kako nam je upravo javljeno dva maloletna prestupnika M.R. i S.T. prebili su belca R.K. i uzeli mu penziju. Upravo nam je javljeno da se R.K. nalazi u ozbiljnom zdravstvenom stanju i da se bori za život, kako nam je doktor Bris Džungla javio.
Odavno je već prohujalo vreme kada je nešto trebalo da se uradi. Momenat kada je bilo hitno i kada je samo gorela kuća već je prepišan i ha haj. Sada je ostalo samo da se spase što se spasti može i makar malo da se ublaži sranje.
Ova rečenica se izgovara kada sagovorniku pokušavamo da objasnimo ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo i njome ga požurujemo da što brže reaguje, makar malo da se vade fleke. Koliko god može.
- Spomenka ja bih doveo ovog mog mazgova sada kod tebe.
- Nemoj sada kumim te, dolazi mi delegacija iz Opštine.
- Moram. Sad il' nikad.
- Pa kud je zapelo Stanoje, ako si čekao do sada, može i jedan dan da sačeka?
- Sada sam tek saznao da ništa nije uradio po tom pitanju. Dvadeset pet godina ima. Zastraniće.
- Dobro bre, polako, pa ne gori kuća.
- Ma kak'i polako. Kuća je već izgorela, nego idemo unutra da vidimo je l' papagaj ost'o živ. Za dva sata putujem nazad u Nemačku. Ako ga sada ne dovedem da jebe, ode on u one gejove garant. Upropasti ga ona majka.
- Dobro, dobro, kad je tako dovedi ga. Ubaciće njega Spomenka između Opštinara i delgacije zemljoradnika iz Angole, pa ću mu oživeti papagaja očas posla. Ima da cvrkuće k'o slavuj.
Kaže se kada vas neka osoba očara do onesvešćenja .
Ω : " Brate kako si uspeo da je uždrakaš među 9000 riba , jebo ti sebe !! "
☻ : " Ma kao da je sama bila ... Izgledala je kao latica ruže među krznatim kornjačama ! ... Čim sam je video odmah sam je spazio !
Dan koji je veoma bitan ali jako marginalizovan.
Naime, ljudi slave svoje rodjendane, a ne dan pre rodjendana.
Meni je nekako logicnije da se slavi dan pre, jer je to zadnji dan kad ste mladi, tj. kad imate "n" godina. Vec sutra imate "n+1" godina, i to po meni nije nikakav razlog za slavlje.
Zato treba covek iskreno da se napije i izraduje tog dana pre svog rodjendana.
Posle smo vec stari da proslavljujemo.
Početak antologijske rečenice ljudi sa prostora bivše SFRJ - ,,Pre je sve bilo bolje''.
Uglavnom se može čuti od roditelja ali i od babe,dede starijeg strica ili ujaka, ako su već roditelji mlađi.
Suština priče je kako je sve što postoji, živo i mrtvo i domaće i strano bilo bolje nekad, odnosno ,,pre''.
Tako je kredit za auto pre bio beskamatni,a učešće nije postojalo.Jedino niko ne spominje da si za taj kredit dobijao jeftinu kopiju još jeftinijeg italijanskog gradskog automobila koji je kod nas prodavan kao porodični.
Televizor si pre isplaćivao za jednu radnu godinu samo je bio crno beo i imao svega osam kanala.Za VHS nisi ni znao da postoji dok ti rođaci iz Nemačke nisu rekli.
Ova priča uglavnom biva rasplamsavana velikom količinom alkohola pa je sva prilika da će se pojaviti na slavama, svadbama, sahranama itd.
Dotična persona je uglavno toliko tvrdoglava u odbrani svog stava da je pre sve bilo bolje,da je sa njom nemoguće razgovarati.
Priča se uglavnom završava (bar za mlađe) kad dotična persona ode tako daleko da je spremna da tvrdi kako je nešto bilo bolje pre,iako to nešto nije ustvari ni postojalo tada.
,,Ali strikane,ne možeš sad da me ubediš da je internet bio bolji 1980. nego sad kad ga tad nije ni bilo!''
,,Šta bre nije bio.....deder kumo suni još jednu ovde.....ma bre...lok lok lok (onomatopeja ispijanja rakije) Je-ne-a imala još pre 30 godina taj internet....bili mi umreženi pa znam ja sam tad služio vojsku....tamo na Straževici....lok lok lok......pre je sve bilo bolje....dok je Tito bio živ....ovo danas nije ni za k**ac.''
,,Važi striko,nego ja žurim stvarno čeka me drug/drugarica/devojka pa ćemo razgovarati sledeći put''
zivotni moto i ratni poklic dela populusa sa natprirodno razvijenim grebatorsko halavim sposobnostima koji bi govno pojeli samo da je dz.
-Fuuuj,kakva gadna rakija,ko da je pravljena od klozetskih dasaka
-sta te briga,dobra je,kad je dzaba i sirce je slatko,cuti i pij...
Ono što te lupajući na vrata priupita keva u sitne sate kad privedeš polupijanu i krajnje opuštenu ribu ( oponaša orgazam iz pornića ) u svoju sobu, koja je gle čuda taman preko puta roditeljske.
Ćale kunta i ponosan je...
A kevi se razbio san pa brine za nesretnicu...
Jel' je jebeš il' je kolješ mamu ti jebem nenormalnu...
Evo, kevo gotovo je...
Što je mene nervirao onaj ćale iz Petra Pana. Onaj što onako dođe nervozan, pa tera decu u krevet i što je hteo Vendi da da novu sobu. Mnogo me nervirao kao klinku. Mnogo. A uvek sam se pitala, kako bre ona njegova žena, i onako fina i dobra može njega tako dosadnog da trpi, ne, ne trpi nego voli. Kako bre to? On je stalno bio na gomili poslovnih večera, a ona mu nameštala kravatu i zalizivala kosu i cipele da se dodvori onim tamo bankarima. Kod njih su uvek klijenti bili prvi, a činovnici srednje klase kao on poslednji na spisku, u nivou liste momaka zainteresovanih za Mariju Šerifović. E, a onda sam skontala da je i on na kraju filma ipak mogao da vidi brod od oblaka kojim plovi Petar Pan. I onda sam isto skontala da je isto tako radio po ceo dan kako bi ušao u višu srednju klasu da bi njegova deca mogla da imaju psa za dadilju i da se igraju pirata, mesto da spajaju lančiće ili turpijaju kopita po dvanaest sati tamo u nekoj fabrici ili štali. Nije on bio zaboravio taj brod nikad, samo ga je zamenio nekim silnim papirima i računima da njegova deca i žena ne bi morali. Elem, izgleda da dosadni ljudi nisu dosadni, samo su hrabri, i žrtvovali su mnogo da drugi ne bi morali. A neki su i samo smor, ali ako imaju jako zabavne i lude žene i decu, onda verovatno nisu uvek smor. Sad i ja serem, i možda mnogo sporo kapiram, pošto sam Petra Pana gledala sto puta, a taj ćale mi do sada bio najomraženiji lik. Ali eto, to je to.
-Ajde, beži tamo, nemoj sad da mi ideš tamo kod papagaja da ga gledaš pa da mi se rasplačeš, crk'o je, sutra ćemo ga sahraniti.
_________________________________________________________________
-Dušo, vidi brod od oblaka!
-Video sam i ja jednom ovakav brod. Nekada davno, kada sam bio mali.
ФАК ЈЕА! Свануће нови дан. Осећаћу се као поново рођен. Толико планова. Биће бре довољно времена. Сунце ће пролити своје нежне зраке кроз прозор моје собе. Удисаћу градски, ваз... смог пуним плућима, или ипак нећу. Ма нема везе, све ће бити у реду, наћи ћу девојку, изаћи ћу до парка и посматрати људе како проводе још један дан, а ја ћу бити срећан. Бања. Опет сам заглавио синоћ. Ништа од новог дана. Још једна ноћ. Осећам се као проклети алкохоличар са тријесдвогодишњим стажом, алкохол ми прожима сваку пору тела, а бубњеви ударају по глави. Све мање планова. Али се рађају нове идеје. Планирам да попијем бруфен. Или кафетин. Свеједно, само да престане ова јебена глава. Довољно времена за шта? Превише времена. За сређивање мисли. И ново бедачење. Мада ако се натерам да урадим нешто, можда буде боље. Ма само да ми дајте литар расола и још толико јогурта бићу одлично. Нема. Ма ко га јебе, враћам се на спавање. Сутра је први дан остатка мог живота.
Opušteno pitanje mirnog čovjeka, nakon pijanke, prije nego što napusti lokal. Umjesto da provjeri da li je platio sve što je popio, njega interesuje ovo drugo, važnije za njega. Lokalo se mnogo, slale su se ture, vrćelo se prstom i udaralo u zvono. Ko će sve to popamtiti.
- Momče, da li je popijeno što je plaćeno?
- Da vidim na kasu. Momenat, kako, valjda obratno?
- Svako svoj posa', momče. Provjeri mi to, molim te.
Pitanje kojim na šaljiv način želimo nekom da kažemo da je debeo.
Izreka, izraz, šta li...koja nam pokazuje da poklon koji smo primili od nekog je uvek iste vrednosti kao i taj naš darodavac. Odnosno, niko ne može da da/pruži iznad svojih mogućnosti.
Udara i malo u genetiku, ali sa malo drugačijim značenjem, primenom ovog izraza dolazi se do zaključka da je sin malo napredniji od svog oca.
1)-Brate, tolko od mene, ja ne mogu više da ti prevodim ovaj seminarski, od kakvoga je, dobro je ispalo.-
2)-Onaj Mićin mali završio faks konačno.-
-Ćuti, od kakvoga je, dobar je.-
Чувена реченица коју изговара Никола Којо у филму "Лепа села лепо горе".Веома је корисна када желимо да на културан и уједно шаљив начин одбијемо неког ко нам нуди да нешто пробамо или узмемо.
Домаћин:
-Хоћеш да пробаш моју домаћу ракију,ову задњу флашу чувам баш за неког драгог госта какав си ми и ти!
Гост: (после бурног тј пијаног викенда не може очима да види алкохол.Бар на неко време)
-Хвала пријатељу али не могу,попио сам пиво пре 5 дана и то ми је доста.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.